Nemci su devedesetih sasvim slucajno naisli na paradoks u kojem su postigli 9XC brzinu.U tom eksperimentu su koristili olovnu plocu koja je trebalo da drzi dve sredine izolovanim jednu od druge.E sad,te (neke) cestice koje su posmatrali su drzali sa jedne strane ploce i hteli su da mere ne znam tacno sta u vezi tih cestica.Nenadano,otkrili su prisustvo tih cestica sa druge strane ploce.To ih je zacudilo pa su podrobnije ispitali tu pojavu posto je ploca trebalo da bude savrsen izolator za te cestice.I eto,izmerili su vreme odziva tih cestica na drugoj strani barijere i dosi do zakljucka da su se te cestice kretale brzinom koja je 9 puta veca od brzine svetlosti.Pojavu cestica na drugoj strani barijere nekako su objasnili Hajzenbergovim principom neodredjenosti ali ih je ta brzina zbunila.Eksperiment je vise puta ponavljan sa promenljivim kontrolnim parametrima i uvek su dobijali iste rezultate.Pri merenju su koristili detektore koji registruju 10 cestica u m^3 i atomske casovnike koji mere 10^(-20) deo sekun
de.Moj izvor je jedna epizoda naucno-inzenjerskog serijala koji se skoro emitovao na RTS-u koji je poklon Bavarske Srbiji kao podrska za reforme obrazovanja.
I da,talasno-korpuskularna priroda svetlosti nije usamljen slucaj.Po De-Brolju sa formulom λ = h / p mozemo racunati talasnu duzinu svega,pa i ljudi,planina,galaksija...
ko me misli zlo ne misli