Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

[Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...

[es] :: Nauka :: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...

[ Pregleda: 11555 | Odgovora: 11 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.verat.net.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...07.11.2004. u 22:54 - pre 236 meseci
Sve počinje zvonjavom telefona u policijskoj stanici: dogodio se zločin, treba hitno izvršiti uviđaj. I - šta tada biva? Sve što znamo, dugujemo televizijskim serijama i policijskim pričama koje su preplavile ekrane. Prizori koje tu vidimo ne razlikuju se mnogo od onog što se događa u stvarnosti. Velika ekipa radi na rasvetljavanju zločina, svako sa preciznim zadatkom i zajedničkim ciljem: otkriti što više tragova koji vode do krivca.



Timski rad

Kao prvo, snimci sa mesta zločina gotovo uvek su neponovljivi budući da prizor više nikad neće biti isti kao onaj koji je zatečen u trenutku dolaska. Zbog toga tehničari naučne policije, koji na licu mesta prave fotografske i video snimke, moraju da se kreću veoma pažljivo i vode računa da:
- što manje menjaju mesto događaja,
- ne zagade ono što se na njemu nalazi.

Sastavlja se zapisnik u koji se unosi svaka zatečena pojedinost, prave se fotografije i popisuju nađeni predmeti. Mesto se osmatra i snima sa maksimalnom pažnjom, ne kako "padne", već po precizno utvrđenom metodu:
- od opšteg ka pojedinačnom,
- zdesna nalevo,
- odozdo nagore.


Otisci prstiju

Na licu mesta uzimaju se otisci sa neporoznih površina kao što su:
- staklo,
- zidovi,
- metal.

Postupak je sledeći. Na "obradivu" površinu ravnomerno se posipa fini prah na kojem se razaznaje otisak i prenosi na lepljive trake. Ove se zatim prekrivaju tankim providnim slojem koji omogućava bezbedno rukovanje i čuvanje. Kad se otisak uzima sa porozne (tkanine, hartija) ili trošne površine, predmet se nosi u laboratoriju i podvrgava hemijskoj analizi.

Sve se istovremeno i fotografiše: otisak koji ostaje na lepljivoj traci je negativ da bi kasnije bio prebačen na "pozitiv" zbog daktiloskopske obrade.


Daktiloskopija

Stručnjaci za ovu oblast utvrđuju identitet osobe zahvaljujući analizama i upoređivanju snimljenih otisaka. Oni mogu da budu:
- digitalni, to jest uzeti sa ručnih prstiju,
- uzeti sa dlana,
- uzeti sa stopala.

Često raspolažu samo delićem otiska, ali zahvaljujući programima za uveličavanje slike, omogućeno im je da ispitaju oblik i raspored linija i utvrde kojoj grupi pripada. Upoređivanjem dva otiska, stručnjaci za daktiloskopiju počinju da traže karakteristične tačke koje se razlikuju od čoveka do čoveka i od prsta do prsta.

Na početku složenog rada, moraju da utvrde da li im je delić otiska, uopšte, dovoljan za dalju analizu. Za to im je potrebno bar 16-17 karakterističnih tačaka, takozvanih "malenkosti".

Kad ih otkriju, otisak se ubacuje u nacionalnu bazu podataka iz koje tehničari dobijaju lepezu uzoraka (od 50 do 100) među kojima traže iste.
Do rezultata se dolazi naučnim metodom, ali i timskim radom: parovi otisaka, koje upoređuje veliki broj tehničara, proglašavaju se istim tek kad se cela ekipa s tim složi.


Biološki tragovi

U takozvane biološke repere spadaju:
- krv,
- semena tečnost,
- pljuvačka,
- kosa, trepavice, dlake,
- ljudski ostaci.

Neki tragovi, na primer krvi ili semene tečnosti, nisu uvek vidljivi golim okom. Za njih su potrebni specijalni instrumenti kao što su:
- lampe sa UV zracima koje određuju dužinu talasa,
- luminol, reagens koji u prisustvu krvi emituje hemosjaj (fluorescentna svetlost belo-plave boje, vidljiva u mraku).

Za čuvanje tkanina ili tampona sa tragovima bioloških tečnosti (neosušena krv, sperma) ne koriste se plastične kesice jer bi se zbog nemogućnosti isparavanja stvorila buđ. Da bi se to izbeglo, koriste se kese od hartije.


DNK analize

Svi predmeti prikupljeni tokom uviđaja, na kojima bi moglo biti bioloških tragova, nose se u laboratoriju za naučna istraživanja gde se vrši DNK analiza. Pristup laboratorijama imaju samo osobe zadužene za tu vrstu provere.

Zona se drži pod pritiskom, a vazduh u njoj se filtrira. Pošto se (uz poštovanje međunarodnih protokola) iz biološkog ostatka uzme DNK, instrument poslednje generacije kontroliše količinu, a zatim nepogrešivo prelazi na ostale faze.
Genetski profil može se dobiti i iz bioloških mikrotragova, uveličavanjem specifičnih delova ljudskog DNK. Povećani delovi DNK na kraju se proveravaju kroz sistem kapilarne elektroforeze.

Primena kompjuterizovanog programa omogućava pretvaranje dobijenih podataka u kodirani sistem grafikona pomoću kojih se utvrđuje genetski profil, jedinstven za svako živo biće, s izuzetkom jednojajčanih blizanaca. Poređenje biološkog profila osumnjičenog (okrivljenog) s onim što pokazuju biološki tragovi nađeni na licu mestu omogućava hvatanje počinitelja zločina.


Vatreno oružje

U balističku laboratoriju nosi se sve što ima veze sa:
- vatrenim oružjem,
- čaurama (u kojima je barut koji, kad eksplodira, izbacuje metak),
- projektili.

Čaure i projektili ispituju se istovremeno ispod komparativnog mikroskopa kako bi se utvrdilo iz kojeg je oružja pucano. Podaci dobijeni uviđajem šalju se u nacionalnu banku podataka i porede s onima iz arhive. To omogućava da se uporede meci ili čaure nađeni na mestu zločina, recimo, u Palermu s onima koji su nađeni u Milanu, a da trag vodi do istog oružja.

Svako ostavlja jasne "otiske" na projektilima budući da je cev svakog vatrenog oružja izbrazdana kako bi metak dobio kružni smer i veću brzinu. Te male brazde razlikuju se od oružja do oružja. Čak i dva pištolja iste marke i modela ostaviće različite tragove na metku zato što:
- imaju drugačije istorijate,
- neki ljudi čiste svoje oružje pažljivo i često, a neki - nikad,
- oružje može da bude novo ili često korišćeno,
- na jednom ima rđe, na drugom nema.

Da bi se utvrdilo da li je ispaljen iz specifičnog oružja, metak se testira, to jest ispaljuje kako bi se proučile mikrobrazde koje je ostavio.

Zahvaljujući fotografijama i merenjima sa mesta zločina, balistički tehničar će pomoći da se utvrdi:
- putanja projektila,
- daljina sa koje je ispaljen,
- položaj onog ko je pucao.


Ostale indicije

Laboratorija za hemijske analize naučnog policijskog tima opremljena je za:
- uzimanje otisaka prstiju sa poroznih i neporoznih površina,
- analizu zapaljivih tečnosti (nađenih, na primer, na mestu požara),
- utvrđivanje ispravnosti dokumenata i novčanica,
- proveru broja šasije na automobilima i motociklima,
- ispitivanje opojnih sredstava i srodnih sastojaka koji im menjaju izgled i sastav.

Za proučavanje narkotika hemičar koristi tehniku razdvajanja komponenti. Kasnije, zahvaljujući detektoru, identifikuje sve njihove sastojke: aktivnu supstancu i elemente koji služe da povećaju količinu ili promene dejstvo droge. U slučaju zločina, prepoznavanjem tih sastojaka utvrđuje se da li su oni bili uzrok smrti.


Zapaljive tečnosti

U slučaju požara, a u cilju potvrde ili isključivanja zle namere, hemičar analizira nađene stvari (ostatke maltera, drvenarije, tkanina) kako bi otkrio tragove zapaljivih tečnosti, zadatak nimalo lak budući da vatra guta njihove sastojke. U svakom slučaju, ljudi koji vrše uviđaj svaki ostatak odlažu u frižider kako eventualna tečnost ne bi isparila.

Hemijska laboratorija opremljena je za:
- utvrđivanje verodostojnosti dokumenata (hartija, novčanica),
- otkrivanje brojeva na šasijama.

Sumnjivi dokumenti proučavaju se pod posebnim osvetljenjem kako bi se uočile nepravilnosti. Za "vaskrsnuće" brojeva na šasijama automobila i motora koriste se hemijski i elektrohemijski metodi koji, tamo gde je to moguće, pomažu tehničarima da raspoznaju prvobitno utisnute brojeve i oznake i otkriju eventualnu mućku.


Telo

Ukoliko se na mestu zločina zatekao i leš, poziva se sudski lekar koji će utvrditi:
- uzrok smrti,
- način na koji se dogodila,
- vreme kad je nastupila.

Lekar pažljivo analizira površinu tela i uzima svaki element koristan za dalju istragu. Ništa ne sme da se previdi: iskustvo govori da se čak i ono što je izgledalo beznačajno kasnije pokaže kao presudno.


Prva inspekcija

Za početak, lekar posmatra i zapisuje:
- položaj tela i položaj tela u odnosu na okolne predmete,
- odeću na njemu,
- eventualne mrlje od bioloških tečnosti oko tela,
- temperaturu ambijenta.

Cilj te prve inspekcije jeste:
- utvrđivanje mogućih povreda, prostrelnih rana i karakterističnih tragova koji bi pomogli da se identifikuje nepoznata osoba,
- proveravanje da li ubijeni ima nešto u džepovima ili rukama, da li na odeći ili ispod nje postoje bilo kakvi tragovi (sve što se nađe, odmah se šalje u policijsku laboratoriju).

Tokom uviđaja sudski lekar pravi i fotografske snimke. Što pre, to bolje.

Za približno određivanje vremena smrti potrebno je sledeće:
- uzorak providne želatinske mase iz očne duplje: koncentracija kalijumskih jona raste u srazmeri sa vremenom smrti,
- procena otvrdnjavanja mišića u raznim delovima tela i pojava mrtvačkih mrlja,
- merenje rektalne temperature.

U toku prenošenja tela nijedan trag ne sme da bude izgubljen. Važno je da sudski lekar što pre stigne na mesto zločina: što više vremena prođe između smrti i uviđaja, teže je hemijsko-fizičkim procesima doći do verodostojnih podataka i tačno odrediti kad je smrt nastala.


Autopsija

Sa mesta zločina telo se nosi u salu za autopsije gde idealni svetlosni uslovi omogućavaju potvrdu i precizniji opis povreda uočenih još u toku prve analize. Neki znaci postaju uočljiviji tek nekoliko sati posle smrti, na primer, trag od vešanja.

Autopsija služi da se:
- utvrde posledice ranjavanja hladnim ili vatrenim oružjem,
- otkriju eventualne unutrašnje povrede,
- pronađu tragovi mogućih bolesti.

Ispituje se i sadržaj stomaka kako bi se utvrdilo vreme smrti. Prisustvo ili odsustvo hrane i njena količina omogućavaju rekonstrukciju poslednjih trenutaka života. Želudac sa nesvarenom hranom ukazuje da između vremena smrti i poslednjeg obroka nije prošlo više od tri sata. Analiziraju se i svi drugi organi, sve do kičme i, na kraju, mozga. Dužina autopsije varira, zavisno od težine slučaja.


Skupljanje podataka

Na mestu zločina se traži, zapisuje i svrstava sve ono što bi moglo predstavljati koristan element u fazi istrage, dakle:
- otisci prstiju, dlanova ili stopala,
- tragovi krvi ili drugih bioloških tečnosti (ili onih za koje se misli da su to),
- oružje ili predmeti upotrebljeni u te svrhe,
- predmeti koji čine takozvanu "municiju", odnosno projektili, čaure i drugi materijal,
- predmeti čije je prisustvo, iz bilo kojih razloga sumnjivo,
- postojanje i položaj leša.

Svi uzorci, svaki zasebno, pažljivo se čuvaju, a zatim nose u odgovarajuću naučnu laboratoriju na dalju obradu.


Hlađenje tela

Reč je o najvažnijem podatku za procenu koliko je vremena proteklo od trenutka smrti, ali do njega nije lako doći zbog mnogobrojnih promena koje ometaju donošenje zaključka. U većini slučajeva, analiziraju se tri neophodna elementa: temperatura rektuma, temperatura ambijenta i težina leša.

Na ove elemente utiču, međutim, i neki drugi koje treba imati u vidu: termička otpornost odeće, promenljiva temperatura ambijenta, jačina vetra i vlage (u vodi se telo brže hladi), moguće krvarenje (gubitak krvi ubrzava telesno hlađenje).

Nakon procene svih podataka, sudski lekar pokušava da utvrdi približan vremenski interval u kojem je nastupila smrt. Zahvaljujući tom podatku, detektivi mogu početi da proveravaju eventualni alibi osumnjičenih.


Hladno ili vatreno oružje

Kod povređivanja hladnim oružjem (sva oružja ili tupi predmeti ili predmeti koji ranjavaju bez aktiviranja eksplozivnih mehanizama) ispituje se broj, mesto, dužina i dubina povreda na telu. Kod ranjavanja vatrenim oružjem, utvrđuje se broj prostrelnih rupa na površini tela. Te povrede imaju drugačiji izgled, zavisno od upotrebljenog oružja i udaljenosti onog ko je pucao. Hitac izbliza ostavlja veću ranu, budući da gasovi koji izlaze sa metkom razaraju uglavnom okolno tkivo.

Proverava se i kalibar projektila, pravac njihovog ulaska i eventualnog izlaska iz tela. Poznavanje rana od oružja (vatrenog, hladnog, tupog, oštrog) olakšava rekonstrukciju događaja i omogućava pretpostavke o položaju i udaljenosti ubice u odnosu na žrtvu. A zahvaljujući specifičnim hemijskim analizama delova tkanine, uzetih s odeće oko prostrelne rane, može se utvrditi da li na njima ima tragova baruta.

Priredila Višnja Marjanović
Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

-zombie-
Tomica Jovanovic
freelance programmer
ni.ac.yu

Član broj: 4128
Poruke: 3448
*.83.beocity.net.

Sajt: localhost


+5 Profil

icon Re: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...09.11.2004. u 17:29 - pre 235 meseci
e stvarno je originalni CSI (onaj iz las vegasa) bio bolji od ovog iz majamia..

grissom je ipak lik za sebe.. ima neke svoje pojedinosti, i ponekad možeš da mu predvidiš (re)akciju na osnovu njegovog karaktera, a ponekad baš i ne.. ;)

inače, postoji i treći spinoff CSI: NY koji je počeo da ide ove godine (za godinu-dve verovatno stiže i do nas)..

 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworksit.net.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...09.11.2004. u 17:50 - pre 235 meseci
-off topic-
U Austiji, cini mi se, lik je gledajuci CSI dobio inspiraciju da izvede "savrseno" ubistvo. Lika na kojeg se nameracio, ubio je, a les drzao u frizideru i/ili pod tusem sa hladnom vodom da bi zavarao odredjivanje vreme smrti i sebi obezbedio alibi..

Medjutim ipak je "pao" :-)
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworksit.net.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon DNK analizom otkriven jer je na njega ukazalo 25 ljuspica peruti na maski tokom pljačke pre 11 god.06.12.2004. u 16:22 - pre 235 meseci
Zahvaljujući najnovijoj kriminalističkoj tehnologiji, jedan od najtraženijih britanskih kriminalaca veterana našao se iza brave da odsluži najdužu zatvorsku kaznu u karijeri jer ga je otkrila čestica peruti koju je ostavio za sobom u toku oružane pljačke! Koristeći specijalnu metodu analize DNK, istražitelji su identifikovali Endrjua Pirsona kao osumnjičenog jer je na njega ukazalo 25 ljuspica peruti na čarapi koju je, kao masku, nosio preko glave u toku pljačke - pre punih 11 godina! Dvojica Pirsonovih saučesnika u pljački nalaze se u bekstvu.

Endrju Pirson, sada četrdesetogodišnjak, i dvojica saučesnika odneli su sa sobom 38.000 funti (54.137 evra) u gotovom nakon što su juna 1993. godine opljačkali vozilo za prevoz novca u gradu Hul na severoistoku Engleske. Pirson, koji u dosijeu ima 76 prethodnih kriminalnih dela kao što su pljačke, oružane pljačke, provale i nasilje, jedini je uhapšen u junu zbog pljačke vozila zahvaljujući relativno novoj metodi upoređivanja čestica peruti sa uzorkom njegove pljuvačke.

Zahvaljujući ovim dokazima, poroti je bilo potrebno samo 75 minuta da početkom ove sedmice proglasi Pirsona krivim za oružanu pljačku i ilegalno posedovanje oružja, posle čega mu je sudija Majkl Marfi izrekao kaznu zatvora od 12 godina za pljačku, ali i dodatnu kaznu od tri godine robije zbog ilegalnog posedovanja vatrenog oružja. U toku izvršenja krivičnog dela, naglasio je tužilac, Pirson i njegovi saučesnici, naoružani sa dva pištolja i palicom za bejzbol, napali su čuvare kompanije za prevoz novca i jednog ranili.

Kriminalci su zatim pobegli s mesta pljačke ukradenim automobilom koji je kasnije pronađen. Policija je pronašla deliće čarape koju je Pirson nosio preko glave i sačuvala ih kao dokaz, čvrsto uverena da će zlikovci jednog dana dolijati.

fonet
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworksit.net.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Biometrijsko prepoznavanje lica 15.12.2004. u 16:54 - pre 234 meseci


Nekoliko korporacija u svetu već koristi biometrijsko prepoznavanje lica za kontrolu osoblja na svom ulazu ili radi onemogućavanje prevara sa elektronskim ulaznim karticama, pa čak i za policijsku identifikaciju skeniranih slika osumnjičenih za određene zločine, zbog čega je ova metoda proglašena najvećim forenzičkim prodorom od izuma otisaka prstiju i DNK.

Britanska firma koja je razvila odgovarajući 3D softver, "Aurora", tvrdi da je tehnologija toliko sofisticirana da može da razlikuje identične blizance.

Kada se jednom snimi lice, softver vrši odgovarajuće proračune i prebacuje sliku u brojke, koje se potom mogu upoređivati sa istim podacima o ličnosti u bazi podataka, prilikom provere identiteta na ulasku u zdgradu, prilikom podizanja novca i sl.

Dosadašnji biometrijski pokušaji identifikacije pasoša i ličnih karata bili su 90 posto tačni, dok novi softver, tvrdi "Aurora", dosad prilikom testa nije ispoljio nijednu grešku.
Zbog toga je jedan veliki britanski aerodorom zainteresovan za kupovinu ovog softvera koji bi kontrolisao putnike prilikom ukrcavanja u avion. Policiji će biti potrebno više vremena da nabavi novu tehnologiju biometrijskog prepoznavanja, ali se veruje da će i njima biti izuzetno korisna. Njome će se, naime, skenirati lica osumnjičenih - CCTV slika sa mesta zločina, ili crtež foto-robota na osnovu iskaza svedoka.

Na osnovu toga načiniće se 2D mapa lica koja označava njegove atribute - recimo rastojanje između očiju i dr. Zatim će kompjuter pomoću algoritma uporediti te podatke sa hiljadama drugih u bazi podataka i pronaći najsličnije, po principu listanja veba.
Ranije su CCTV slike ili foto-robot skice objavljivane u medijima i lepljene po javnim mestima kao poternice-posteri, a sada će biometrijskim putem i upoređivanjem podataka sa te slike i baze podataka, za najkraće vreme moći da se dobije uži krug osumnjičenih.

Ta sličnost neće biti dokaz na sudu, ali može da usmeri policiju na osumnjičeno lice. Policija zapadnog Jorkšira već je primenila ovaj softver i vrlo uspešno za kratko vreme rešila slučajeve silovanja, pljačke, dilovanja droge i sl.

Kamera za prepoznavanje lica može se instalirati na bezbednosnoj poziciji, kao što je zaštićen ulaz oko keš mašina. Ta kamera potom obavlja dve različite funkcije, uključujući snimanje 3D slika za kasnije poređenje, i jedinstvenu 3D mrežu kreiranu na osnovu lica neke osobe, koja je ključna za biometrijsku proveru.

Danas
Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworksit.net.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...30.12.2004. u 16:18 - pre 234 meseci
Sajt koji pratu izuzetno zanimljivu seriju sa americkog TV kanala CBS - Crime Scene Investigation, omogucava da virtuelno zavirite u sve elemente koji prati policijksu istragu povodom ubistva - od prikaza aktuelnih slicajeva (do detalja), do laboratorije u kojima se cuvaju uzorci zrtava ili osumnjicenih, koje su zapravo interaktivne, tako da mozete surfovati kroz sve njihove delove...

http://www.cbs.com/primetime/csi/main.shtml

p.s.
Srodan sajt:
http://members.aol.com/JRD203/csi.htm
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
217.26.66.*

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Genetska informacija – MUP Srbije dobija DNK laboratoriju10.04.2005. u 12:11 - pre 230 meseci
Da bi se formirali DNK registri izvršilaca poput onih u Velikoj Britaniji neophodna je posebna zakonska regulativa

Uviđaj na mestu zločina, koji će sprovoditi inspektori MUP-a Srbije, uskoro će podsećati na filmske prizore – kriminalistički tehničari nosiće specijalne kombinezone kako svojim prisustvom ne bi narušavali lice mesta, a posebna pažnja posvetiće se obezbeđivanju tragova biološkog porekla kao što su krv, dlake, znoj, pljuvačka... U sklopu reforme kriminalističke tehnike, može se reći najveće do sada, predviđeno je i stvaranje DNK laboratorije koja će se nalaziti u sedištu Kriminalističko-tehničkog centra u Beogradu.

Identifikacija izvršilaca pomoću DNK profila, „uzetog” iz biološkog traga, razvijena je osamdesetih godina prošlog veka da bi tokom naredne decenije postala standardna u policijskim poslovima. MUP Srbije je, kada je reč o ovim analizama, do sada uglavnom koristio usluge Biološkog fakulteta u Beogradu. U međuvremenu, DNK laboratorije dobile su na značaju jer su postale neizbežne prilikom identifikacije nestalih u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, pa je jedna od njih formirana i pri Institutu za sudsku medicinu u Beogradu. Međutim, formiranje takve laboratorije pri MUP-u je od izuzetnog značaja za rasvetljavanje klasičnog kriminala.

Sa diplomom Kembridža

„Laboratorija će se formirati do jeseni. Prostor se uređuje, primljeni su stručnjaci koji će do septembra završiti i specijalističku obuku u dva centra u inostranstvu. Reč je o mladim ljudima, među kojima ima i onih sa doktorskom diplomom Kembridža, a koji su izrazili želju da se zaposle upravo kod nas. Naša laboratorija, pored kriminalističkog značaja, imaće i izuzetne istraživačke mogućnosti”, kaže mr Milenko Erceg, načelnik DNK laboratorije MUP-a Srbije.

Profili DNK već uveliko su deo najsloženijih kriminalističkih slučajeva kao što su atentat na premijera Zorana Đinđića, likvidacija Ivana Stambolića ili ubistvo Momira Gavrilovića. Kada DNK laboratorija MUP-a Srbije počne da radi, rezultati rada njenih stručnjaka ne samo da će obezbeđivati dokazni materijal za sud već će imati i izuzetan operativni značaj za policiju. Ova metoda ne samo da na osnovu minimalne količine tragova biološkog porekla omogućava identifikaciju žrtava ili izvršilaca, nego i svih onih koji su bili prisutni na mestu zločina kao što su potencijalni svedoci.

„Ovi tragovi mogu se uzimati sa mesta na kome je izvršeno krivično delo, ili sa osumnjičene osobe. Ti podaci mogu se iskoristiti za stvaranje nacionalne baze podataka kakva postoji, na primer, u Velikoj Britaniji, gde se DNK uzorak uzima čak od svake privedene osobe. Za dobijanje biološkog materijala iz kojeg se dobija DNK profil koristi se jednostavna procedura uzimanja brisa iz usne šupljine pomoću sterilnog štapića. Dobijeni podaci pohranjuju se u elektronsku bazu podataka, DNK registar. Slično kao kod otisaka prstiju, formiraju se registri DNK profila osuđenih lica i DNK profila dobijenih iz tragova sa mesta zločina koji pripadaju nepoznatim izvršiocima. Međutim, da bi se formirali takvi registri neophodno je usvojiti odgovarajuću zakonsku regulativu koja bi precizno propisala sve detalje”, objašnjava Erceg.

S generacije na generaciju

Inače, DNK je materijal koji se može dobiti iz svih bioloških tragova i u njoj je ubeležena genetska informacija koja određuje individualne karakteristike svakog čoveka, a koja se prenosi sa generacije na generaciju. Ona je sklupčani molekul koji je organizovan u ćelijske strukture koje se nazivaju hromozomi, dok pojedini segmenti duž molekula DNK, koji određuju individualne karakteristike svakog čoveka, čine gene. Budući da je svaka osoba genetski jedinstvena, osim jednojajčanih blizanaca, ovom metodom se najtačnije utvrđuje identitet osobe čiji se DNK profil analizira, pri čemu je dovoljna vrlo mala količina biološkog materijala, teorijski – i samo jedna ćelija.

Ipak, DNK profil, kao uostalom i otisak prsta, sam po sebi ne rasvetljava zločin. On je samo nesporna potvrda činjenice da je dato lice bilo prisutno na mestu zločina ili u kontaktu sa žrtvom. Da bi laboratorijski nalazi stručnjaka bili i efikasno iskorišćeni kao dokaz na sudu, neophodan je i profesionalno odrađen posao kriminalističkih inspektora na kojima je da slože sve kockice slučaja i podnesu kvalitetnu krivičnu prijavu koju, kasnije kao optužnicu, advokati neće moći oboriti na suđenju.

Milan Galović
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.ppp-bg.sezampro.yu.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...21.06.2005. u 20:05 - pre 228 meseci
U Nišu je započelo formiranje jednog od najvećih centara kriminalističke tehnike u našoj zemlji, i svakako najvećeg u Srbiji van Beograda. Zahvaljujući donaciji vlade Norveške, SUP Niš dobio je najsavremeniju opremu, vrednu više od 700.000 evra.

Najmodernija oprema poslednje tehnološke generacije za sve vrste analiza, za utvrđivanje mikro i makro tragova u oblasti narkomanije, balistike i falsifikovanja dokumenata, novca i vrednosnih papira omogućiće nam mnogo efikasniji i, čvrsto smo ubeđeni, temeljniji rad. Sve, osim analiza DNK, u Nišu, kao centru ovog dela Srbije, moći će da se obavi u budućem sedištu jedne od najvećih i najosposobljenijih kriminalističkih tehnika. Između ostalog, od vlade Norveške ovom donacijom dobili smo izuzetno vredan komparativni mikroskop, kakav u ovom trenutku nema nijedna zemlja u okruženju i šire na Balkanu. Takođe, ovom donacijom dobili smo i najsavremeniju hemijsku i foto-laboratoriju i kompjutersku opremu za osposobljenu i kadrovski veoma jaku i sposobnu službu, čime Niš postaje centar kriminalističke tehnike u kojem će usluge dobijati i sekretarijati i drugi organi unutrašnjih poslova od Preševa do središta Šumadije.

Niška policija, ističe se, „preskočila je ceo jedan vek”, jer je staru i prevaziđenu opremu i uređaje nadomestila najsavremenija. Da su Norvežani mislili o svemu za budući centar krimi-tehnike u Nišu, govori i podatak da je uz opremu kakvu poseduju samo najrazvijenije zemlje, niška policija dobila i sve prateće sadržaje, poput digitalne foto opreme, pa čak i kancelarijski nameštaj.

Toma Todorović
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.ppp-bg.sezampro.yu.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...15.07.2005. u 23:37 - pre 227 meseci
http://www.aafs.org/default.as...&page_id=choosing_a_career
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.dialup.sezampro.yu.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji ... Digitalna žandarmerija04.09.2005. u 14:20 - pre 226 meseci
Pripadnici policijskih snaga širom sveta, a naravno i kod nas, sve više u svoj rad uvode računare i savremenu digitalnu tehnologiju koja im pomaže da znatno brže i efikasnije dođu do informacija na osnovu kojih donose svoje odluke.

S obzirom na znatno povećanje populacije poslednjih godina, sve brže i frekventnije kretanje robe i ljudi širom planete, kao i na porast obima i složenosti kriminaliteta, stare „pešačke” metode teško mogu da odgovore na savremene potrebe. Tradicionalno, policija širom sveta koristila je klasične kartoteke s ličnim podacima, otiscima prstiju, fotografijama... Na sličan način su bili organizovani podaci i nalazi iz laboratorija o različitim materijalnim dokazima sa mesta zločina. Tako se jednostavan zadatak upoređivanja i povezivanja nepoznatog otiska prsta sa otiscima poznatih osoba koje su potencijalni počinioci krivičnog dela pretvarao u dugotrajan posao. Kartoteke su postajale sve obimnije, a potrebe za brzim informacijama sve veće, tako da je bilo neizbežno da neke poslove preuzmu računari.


Kao jedan od najčešćih istražnih postupaka, analizu otisaka prstiju preuzeli su kompjuteri, a takođe i neke druge stvari kao što su baze ukradenih vozila, balistički profil oružja, automatsko detektovanje registarskih tablica vozila, automatizacija indentifikacije građana, DNK podaci itd. U toku je veliko prestrukturiranje rada policijskih snaga svuda u svetu, ali i u našoj zemlji koja mora da odgovori na savremene standarde koje nameće razvijena Evropa. Kompjuterizacija je u različitim sredinama odmakla u različitom stepenu, ali vrlo brzo ćemo i u našoj sredini videti policajce na ulici kako uz pomoć posebnih PDA uređaja pristupaju bazi podataka i proveravaju identitet osobe ili uzimaju otisak prsta i upoređuju ga sa centralnom bazom.

Digitalne šare

Prvi specifičan policijski posao u koji su se umešali računari – prvi put u Australiji davne 1986. godine – jeste automatizacija analize otisaka prstiju. U principu, u pitanju su velike baze podataka sa digitalizovanim otiscima, a najvažnija komponenta ovog sistema je algoritam razvijen za prepoznavanje i upoređivanje otisaka. O samoj analizi otisaka prstiju, kao jednoj od biometrijskih metoda, detaljno smo pisali u broju 3/2005. Da podsetimo, tačnost analize i upoređivanja je u današnje vreme kod najboljih sistema oko 95 procenata, a zabeleženi su slučajevi oslobađanja pravih počinilaca krivičnog dela jer je sistem pogrešno identifikovao otisak. Uprkos ovim slučajevima, procenat greške nije veliki i smatra se da su koristi od ovakvih sistema daleko veće nego šteta nastala zbog pogrešne identifikacije.

Neke od najvećih policijskih baza u svetu mogu da sačuvaju i do 60 miliona otisaka, a dnevno procesuiraju oko 500.000 analiza. Ali, da bi policijsko osoblje imalo koristi od ovih resursa u svom radu, potrebno je omogućiti pristup bazi. Do sada je najčešći način bio da se u različite policijske stanice instaliraju terminali povezani sa centralnom bazom preko kojih se pristupa ovim sistemima, vrši unos novih otisaka i obavljaju analize. U toku je instaliranje jednog takvog sistema u našoj zemlji tako da će domaći policajci imati mogućnost analize velikog broja otisaka u kratkom roku.
Ovakav sistem ima brojne prednosti. Recimo, ako su policajci u Kragujevcu uneli u bazu otisak prsta neke sumnjive osobe, on se u istom trenutku može uporediti s otiskom koji je nepoznat, a pronađen je na mestu krivičnog dela, recimo u Čačku.

Ono što je definitivno sledeći korak u umrežavanju ovakvih sistema s konkretnim tačkama na terenu jeste opremanje pozornika na ulici specijalnom vrstom PDA uređaja koji imaju mogućnost bežičnog pristupa mreži i centralnoj bazi. Tada će otisak sumnjivih osoba moći da se proveri odmah na ulici. Pored Motorole koja je angažovana za postavljanje ovakvog sistema u našoj zemlji, i kompanija NEC proizvodi slične ručne sisteme otporne na vlagu i udarce. Takođe, više nije neobično ni da se slični sistemi s ekranima osetljivim na dodir montiraju u policijskim vozilima, a to bi u određenoj meri trebalo da bude primenjeno i kod nas. Možete li sada da zamislite beogradskog policajca kroz nekoliko godina? S jedne strane opasača Motorola toki-voki, s druge Motorola PDA za skeniranje otisaka, a negde u džepu mobilni telefon...

Sve je u bazama

Policija u Velikoj Britaniji primenjuje interesantnu tehnologiju za automatsku identifikaciju registarskih tablica automobila. Sistemi sa digitalnim kamerama montiraju se duž saobraćajnica ili na prilazu aerodromu i sličnim lokacijama, a sposobni su da prepoznaju broj registarskih tablica vozila koja se kreću brzinom i do 160 km/h. Softver je sposoban da na video-snimku prepozna registarsku tablicu i da zatim „iseče” taj deo slike. Snimak tablice se analizira i dobija se konkretan registarski broj. Zatim se on upoređuje s brojevima sumnjivih ili ukradenih vozila i, ako sistem otkrije takvo vozilo, tek tada se upozorava operater. Računar može da proveri 3600 brojeva registarskih tablica u toku jednog časa.

Komunikacija sistema raspoređenih na određenim lokacijama sa centralnom bazom može se vršiti putem ISDN, ADSL, LAN i WAN veza, a oni mogu imati od jedne do osam digitalnih kamera. Specifičnost primene računarske tehnologije u policiji bazira se na formiranju različitih baza podataka, njihovom međusobnom povezivanju i omogućavanju što bržeg pristupa podacima sa različitih lokacija. Pored baza s otiscima prstiju, najčešće se formiraju baze ukradenih vozila, balističkih nalaza, podataka o osobama uključenim u kriminalne aktivnosti, DNA podataka itd. Svaka od ovih baza ima specifičan grafički interfejs koji odgovara vrsti podataka, dok su ostale tehnologije manje-više standardne.

Trenutno je digitalizacija otisaka prstiju na prvom mestu, a u razvijenijim sredinama se ide i dalje. U našoj zemlji je MUP Srbije nabavio IBM servere, dok je kompanija Motorola zadužena za implementaciju sistema za otiske prstiju. Deo ovoga je i tehnologija za izdavanje nove vrste ličnih karata koje u sebi sadrže čip sa biometrijskim podacima tako da ćemo u budućnosti imati lične legitimacije u vidu SMART kartica. Pozornik će vašu ličnu kartu ubaciti u čitač i dobiti iz centralne baze sve dostupne podatke. U ne tako dalekoj budućnosti svi građani u našoj zemlji biće vlasnici digitalnih ličnih karti. Podaci u ovim dokumentima moći će višekratno da se menjaju, a biće i zaštićeni na specijalan način da bi se sprečila neovlašćena izmena.

Prilikom izdavanja ovakvog dokumenta, službenik u policiji će skenirati otisak prsta građanina, prikupiti uobičajene podatke, skenirati Izvod iz matične knjige rođenih itd. Službenik zatim te podatke digitalno potpisuje i, nakon šifrovanja, oni se smeštaju u centralnu bazu podataka. U povratnom procesu podaci se još jednom zaštićuju pre ubacivanja u nove digitalne dokumente. Za svaku ličnu kartu ili pasoš biće generisan poseban par asimetričnih digitalnih ključeva koji će obezbeđivati potvrdu identiteta svakog pojedinca. Lične isprave s ugrađenim čipom imaju nekoliko dimenzija, ali je njihova konstrukcija takva da ih može iščitavati jedan uniformni čitač. Definitivno dolazi vreme kada će sve vitalne funkcije jednog društva zavisiti od računara. Šta ako dođe do nepredviđenih okolnosti, a mi ne budemo u stanju da održimo neprekidno funkcionisanje računarskih sistema? Ali, dokle god se hard diskovi vrte, Veliki brat vas posmatra...

Mirko Perak

[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 04.09.2005. u 15:23 GMT+1]
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.dialup.sezampro.yu.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji - Policija protiv serije CSI31.01.2006. u 22:29 - pre 221 meseci
http://abcnews.go.com/Entertai...58605&CMP=OTC-RSSFeeds0312

p.s.
Real Corpse Found on CSI: New York Set -> http://people.aol.com/people/article/0,26334,1534261,00.html

[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 14.09.2006. u 13:35 GMT+1]
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
213.240.54.*

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji... How Autopsies Work21.09.2006. u 09:58 - pre 213 meseci
http://health.howstuffworks.com/autopsy.htm/printable
 
Odgovor na temu

[es] :: Nauka :: [Forensics]: Kako Nauka pomaže policiji...

[ Pregleda: 11555 | Odgovora: 11 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.