nargila se pali ugljem. ili nabaviš specijalni (fensi prodavnice duvana i lula npr. ona u beogradjanci) ili se zadovoljiš onim za tamjan koji imaš u svakoj crkvenoj prodavnici.....
pre toga nargilu napuniš vodom, ni previše ni premalo. sklopiš celu aparaturu i proveriš da nigde ne prolazi vazduh (zapušiš rupicu prstom i povučeš).
zatim napuniš, praxa usavršava pa ćeš nakon nekoliko experimenata znati koliko šiše stavljaš i koliko tvrdo je treba sabiti u levak.
zatim zapališ ugalj. koristi pincetu, temperatura se razvija previše brzo a ne želiš gadne opekotine na jagodicama. tradicija kaže da se ugalj nikada ne pali u zatvorenom prostoru (ima pameti u ovome). kada se dim iz uglja raziđe spustiš ugalj na šišu i staviš štitnik za vetar. pućkaš nekoliko dimova dok se ne razgori i posuda ne napuni.
nargile bi trebalo da budu postavljene niže od onih koji puše. takođe, usnik se nikada ne dodaje drugome, nego se spusti pored posude......
u svakom, slučaju, veština zahteva malo experimentisanja i vežbanja ali ubrzo ćeš ovladati....
http://www.nakhla.com