Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

Mini nuklearne bombe

elitemadzone.org :: TechZone :: Mini nuklearne bombe

[ Pregleda: 9860 | Odgovora: 7 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworksit.net.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Mini nuklearne bombe15.10.2004. u 15:02 - pre 236 meseci
Napadanje dobro utvrđenih položaja ili pećina je veoma težak posao, u šta su se i Rusi uverili tokom okupacije Avganistana. Jedna od taktika koje su primenjivali bila je upotreba termobarične bombe, poznate i kao vakuum bomba. Tipično termobarično oružje sastoji se iz kontejnera sa gasom ili isparljivom tečnošću i dva relativno mala eksplozivna punjenja. Prva eksplozija otvara kontejner i stvara smrtonosnu eksplozivnu maglu koja se pali u sekundi. Rezultujuću intenzivnu vatrenu loptu sledi nadpritisak i udarni talas jako sabijenog vazduha koji se kreće od centra eksplozije brzinom od nekoliko hiljada metara u sekundi stvarajući čeoni front velike rušilačke snage. Efekti udarnog talasa u prolazima i pećinama su znatno pojačani. Vremenom brzina udarnog talasa opada, kao i pritisak iza čeonog fronta, vazduh se razređuje i uzrokuje vraćanje vazdušne mase prema centru eksplozije, što znatno povećava oštećenja koja je proizveo udarni talas. Sposobnost razaranja termobarične bombe može se uporediti sa nuklearnim oružjem male jačine.

Ubrzo nakon početka Zalivskog rata, Amerikanci su naleteli na tvrd orah u vidu dobro utvrđenog bunkera severno od Bagdada. Američka avijacija, nemoćna da probije bunker čak i nakon više ponovljenih direktnih pogodaka, zatražila je rešenje od vojne industrije. U rekordnom vremenu razvijen je GBU-28 - "razbijač bunkera". Radi se o laserski navođenoj bombi dugačkoj oko četiri metra, teškoj preko 2 tone, sa oko 300 kilograma veoma jakog eksploziva. Telo i glava bombe su ojačani do te mere da ona bačena iz aviona može da prodre kroz 7 metara betona ili čak 30 metara zemlje. Tokom Zalivskog rata proizveden je ograničen broj komada GBU-28, a samo dva su ispuštena na metu, oba iz F-111F aviona. Učinak jedne od bombi zabeležen je kamerom sa aviona.

U poslednjoj deceniji preciznost, sposobnost prodiranja i eksplozivna moć konvencionalnog oružja znatno su poboljšani, a takav trend će se sigurno nastaviti i dalje. Izum tzv. JDAM (Joint Direct Attack Munitions) opreme krajem devedesetih otvorio je nove mogućnosti. Radi se o kompletu koji se može montirati na GBU - 28 i pretvoriti ga u precizno oružje, navođeno kombinacijom GPS (globalnog sistema za pozicioniranje) i vlastitog unutrašnjeg inercijalnog sistema za navođenje. Za razliku od laserski navođenih bombi, ovako kompletirane bombe mogu se primenjivati u svim vremenskim uslovima. Dok je cena jedne GBU-28 bombe oko 140.000 dolara, JDAM košta oko 10.000 dolara. Bombe tipa GBU iskusili su Talibani u Avganistanu i stanovnici Rakovice u Beogradu (jedna ili dve su bačene na brdo Straževica), za vreme bombardovanja Jugoslavije.

Tokom Zalivskog rata osmišljeno je nuklearno penetrirajuće oružje, koje je u aktivno naoružanje Vojske SAD uvedeno 1997. godine. Radi se o bombi B61-11, nastalom ugradnjom već postojeće nuklearne bojeve glave B61 u novo ojačano telo. Bilo je dosta kontroverzi oko uvođenja ove bombe u aktivno naoružanje, pošto zvanična politika SAD brani razvoj novih nuklearnih oružja. Argument koji su koristili Ministarstvo energetike i laboratorije za razvoj bio je da se radi samo o "modifikaciji" starijeg sistema, pošto se zasniva na već postojećem "fizičkom pakovanju". Bomba je kraća od GBU-28 (oko 3,6 metara) i ima samo četvrtinu njene mase. Jačina nuklearne glave je varijabilna, od 0,3 do 340 kilotona (u nuklearnim eksplozijama se oslobađa toliko energije da se ona izražava u kilotonama, odnosno megatonama, tj. u ekvivalentu eksplozije od hiljadu, odnosno milion tona TNT - trinitrotoluola). Kao i konvencionalni penetratori, baca se iz aviona (B-2 stelt bombarder).

Moć prodiranja je, međutim, prilično ograničena. Testovi su pokazali da prodire samo 3 metra u smrznuto zemljište. Sa takvom moći prodiranja i nuklearnom glavom od 0,3 kilotone, B61-11 bi mogla da uništi metu zakopanu ispod oko 15 metara tvrde stene ili betona. Za istu dubinu prodiranja i jačinu od 340 kilotona, dubina uništavanja bila bi oko 70 metara. Osamdesetih SAD su razvile i testirale, ali nisu uvrstile u naoružanje, nuklearni penetrator namenjen krstarećoj raketi srednjeg dometa Peršing II. Bojeva glava, nazvana W86, je takođe bila modifikacija B61. Bila je dugačka oko 2 metra, a mogla je da prodre manje od 10 metara kroz granit ili armirani beton. Zbog ovako male dubine prodiranja, svaka primena nuklearnih penetratora u naseljenim sredinama rezultovala bi masovnim civilnim žrtvama. Čak i kod oružja male snage, nuklearna eksplozija bi izbacila tone radioaktivnog materijala i prekrila veliku oblast smrtonosnim gama zračenjem.

Nuklearni penetratori su prvenstveno namenjeni uništavanju podzemnih ciljeva. Bombe su dizajnirane tako da pogode zemlju velikom brzinom i prodru u nju pre eksplozije. Eksplozijom se oslobađa velika količina energije koja se prenosi kroz zemlju i uzrokuje jaki seizmički udarni talas koji može da uništi ili ošteti podzemnu metu. Dubina prodiranja ima dosta uticaja na razarajuće delovanje eksplozije. Tako prodiranje nekoliko metara više kroz zemlju povećava uništavajući efekt za više od 10 puta. Eksplozija nuklearnog oružja od npr. 10 kilotona na dubini od 1 metar dovodi do povećanja efektivne jačine za faktor 20 i rezultuje razaranjem ekvivalentnom eksploziji oružja od 200 kilotona na površini zemlje.

Povećanje dubine prodiranja na 5 metara dovodi do povećanja efektivne jačine za dodatnih 60 procenata, do 320 kilotona. Da bi penetrator postigao veću dubinu, mora da udari u zemlju sa većom brzinom. Ako je ta brzina prevelika, glava bombe može da se deformiše i bomba uništi. Empirijski podaci dobijeni ispaljivanjem čvrstih čeličnih projektila u beton pokazali su da je maksimalna brzina udara u ovom slučaju oko jedan kilometar u sekundi, a maksimalna dubina do koje projektil može da prodre u beton oko četiri puta njegova dužina. Tako, maksimalna dubina prodora u beton bombe dugačke 3 metra biće manja od 12 metara. Dubina prodora je veća u suvom zemljištu, ali utvrđeni bunkeri i skladišta se nalaze uglavnom ispod čvrstih stena. Dubina prodora koja je postignuta sadašnjim penetratorima je previše mala da bi zadržala radijaciju i zagađenje površine radioaktivnim materijalom po eksploziji bombe.

U Nevadi je prilikom testiranja utvrđeno da je minimalna dubina za bezbednu eksploziju oružja jačine 1 kilotone oko 100 metara, a za oružje od 100 kilotona 500 metara. U tvrdoj steni to je 60 metara, odnosno 300 metara. Ove dubine su daleko veće nego što se može ostvariti penetratorima. Čak i da se postignu tražene dubine, prodiranje bi otvorilo kanal kroz koji bi nakon eksplozije radijacija curila na površinu. Pošto ova oružja ne mogu da prodru do neophodne dubine, ona bi stvorila površinski krater izbacujući veliku količinu radioaktivne prašine i otpada u vazduh i region. Veličina kratera i količina izbačenog materijala zavise uveliko od osobina zemljišta, dubine eksplozije, jačine oružja. Stepen zagađenja zavisi i od lokalnih vremenskih uslova, kao što su kiša i vetar.


RNEP

Predložena studija novog penetratora, RNEP-a, podrazumeva modifikaciju dva postojeća nuklearna oružja: bombe B61 (koja je već osnova B61-11 penetratora) i avionske bombe B83. B83 je trenutno najveća bojeva glava koja je u arsenalu SAD, jačine 1 do 2 megatone, što je daleko jače od B61-11. Primenom ovako jake nuklearne bojeve glave nadoknadila bi se mala dubina prodiranja. Pored razvoja novog tela za bojeve glave, druge modifikacije mogle bi se odnositi na poboljšanje sistema navođenja radi veće preciznosti, bolju kontrolu ponašanja pri udaru (obezbediti odgovarajući ugao pri udaru, tako da se penetrator ne odbije od površine zemlje), pametnije upaljače (povećana kontrola trenutka eksplozije oružja, kako ne bi eksplodiralo udarom o površinu zemlje). B61-11 penetrator je proizveden bez nuklearnih testova, pošto se u načelu radilo o prepakivanju postojeće bojeve glave. Zabrana nuklearnih testova verovatno je razlog iz kojeg su za RNEP odabrane postojeće bojeve glave. Razvoj RNEP-a zahteva znatno istraživanje i razvoj, koji će se odvijati najvećim delom u tri laboratorije Ministarstva energetike: Laboratorija Lorens Livermur iz Kalifornije, Los Alamos i Sandia iz novog Meksika.


Posledice

Odluka SAD da razvije novo nuklearno penetrirajuće oružje imaće više negativnih političkih implikacija na međunarodnom planu. Kao prvo, ovakva oružja su isključivo dizajnirana da se upotrebe u konfliktima, koji bi se inače naznačili kao ne-nuklearni. To bi izbrisalo jasno povučenu liniju između konvencionalnih i nuklearnih oružja i smanjilo prag tolerancije za upotrebu potonjih. Drugo, na osnovu studija i analiza izgleda da su ovakva oružja prvenstveno namenjena upotrebi u zemljama trećeg sveta. Stav o napadu nuklearnim oružjem na jednu zemlju koja takvo oružje ne poseduje, suprotan je jemstvima SAD datim Dogovorom o neproliferaciji nuklearnog oružja. Ovo bi podstaklo zemlje trećeg sveta da pribave nuklearno ili neko drugo (hemijsko, biološko) oružje za masovno uništenje. Stav Bušove administracije je da RNEP predstavlja odgovor na "čitav niz pretnji", uključujući napade konvencionalnim, hemijskim ili biološkim oružjem.

Najglasniji zagovarači novog oružja dolaze iz američkih laboratorija za nuklearna oružja, Los Alamos i Lorens Livermur. Krajem Hladnog rata i raspadom Sovjetskog saveza, u američkim vladinim krugovima vodile su se ozbiljne diskusije o zatvaranju jedne od nuklearnih laboratorija. Štaviše, predsednik Klinton je okončao američka nuklearna testiranja 1993. godine i potpisao svetski sporazum o zabrani testova (Comprehensive Test Ban Treaty) 1996. godine. Najveće nuklearne sile održavaju i dalje moratorijum na nuklearne testove, a nakon testova iz maja 1998. godine, pridružile su im se i Indija i Pakistan. Nije ni čudo što u takvoj situaciji laboratorije za nuklearno oružje traže opravdanje (i novčana sredstva) za svoje postojanje u vidu novog zadatka.

O.T.
 
Odgovor na temu

offmartin
Martin Stojadinović
Isočna Srbija

Član broj: 33470
Poruke: 36
*.dial.InfoSky.Net.



Profil

icon Re: Mini nuklearne bombe15.10.2004. u 22:01 - pre 236 meseci
Mislim da su pored stanovnika Rakovice bombe GBU-27 imali prilike i stanovnici Prištine.Mislim da su dve takve bačene na Prištinski aerodeom – po zvaničnim NATO podacima, da to se dobro sećam.To je ujedno i najteža konvencionalna bomba u USAF-u pa je iz taktičke avijacije može nositi samo F-15 E avion i to dve!Za stratešku avijaciju predpostavljam da možđe da izbacuje ove bombe ali nisam siguran.
JDAM je vrlo interesantan sistem.U stvari radi se o dodavanju kompleta za vođenje na obične „ Glupe „ bombe i one time postaju precizne.I to vrlo precizne!Uz to ti kompleti za vođenje su i vrlo jeftini!One su masovno korišćene u ratu 1999. a kasnije u Avganistanu i Iraku.Ipak ti sistemi nisu zamena za bombe sa laserskim navođenjem već njihova dopuna.Uglavnom će se ubuduće koristiti sistemi JDAM, medjutim kad avion poleti na zadatak sa JDAM bombama on više nema šansu da menja cilj.Pre poletanja se u kompjuter bombe unesu GPS podaci i po otpuštanja sa aviona ona leti ka cilju za koji je još na pisti dobila podatke.Laserski vođene bombe omogućuju posadi veću slobodu pri gađanju i promenu cilja po potrebi!Takođe su se i laserski vođene bombe pokazale vrlo preciznim u lokalnim ratovima i uopšteno retko su kad i one grešile.

Pozdrav !!!!!!!!!!!!!!!
 
Odgovor na temu

Aleksandar Marković
Part Time Freelance Journalist

Član broj: 219
Poruke: 5220
*.mediaworksit.net.

Sajt: www.akcenat.info


+8 Profil

icon Re: "Majka svih bombi" - "Mother of All Bombs"(MOAB), BLU-82, Tallboy, Grand Slam, Cloudmaker... 18.10.2004. u 15:37 - pre 236 meseci
U utorak 11. marta 2004. američka avijacija je u bazi Eglin na Floridi uspešno testirala najjaču konvencionalnu bombu iz svog arsenala, Bomba je teška oko 9,5 tona.

Irački vojnici zarobljeni 1991. godine tokom Pustinjske oluje pričali su kako ih je najviše užasavao bombarder B-52, veteran iz Vijetnama koji je iznad njihovih rovova sipao bombe koje su cepale vazduh i pluća. Ovaj put, ako do novog rata dođe, Iračani će se suočiti sa mnogo strašnijim oružjem. Oružje je službeno nazvano MOAB ili Massive Ordnance Air Blast, ali je značenje inicijala brzo preinačeno u "Majka svih bombi" (na engleskom "Mother of All Bombs"). Bomba je namenjena za upotrebu protiv pešadije (na površini zemlje ili u rovovima) i oklopnih vozila, a u stanju je da ubije ljude udaljene od mesta eksplozije nekoliko stotina metara i prouzrokuje oštećenja pluća ili druge povrede čak i na većoj distanci. MOAB je projekt Istraživačke laboratorije Vazdušnih snaga SAD pokrenut 2002. godine sa idejom da se unapredi bomba od 7,5 tona, BLU-82. Bomba BLU-82, ponekad nazivana Big Blue i Daisy Cutter, proizvedena je za vreme rata u Vijetnamu, a služila je za trenutno čišćenje šume i pravljenje sletnih zona za helikoptere. Bomba je zadržana u arsenalu avijacije i nakon okončanja rata u Vijetnamu 1975. godine. Oko 11 ovih bombi upotrebljeno je tokom Pustinjske oluje, a najmanje 4 u Afganistanu, uglavnom na tunelima planinskog lanca Tora Bora u kojima su se krili borci i vođe Talibana i Al Kaide. Novinari koji su kasnije posetili ove zone, izveštavali su o poprištima neverovatnog uništavanja.

Nasleđe BLU-82

BLU-82 bomba baca se sa relativno male visine iz transportnog aviona C-130. Bomba pada uz pomoć padobrana do visine od par metara iznad tla gde detonira. Preciznost gađanja mete uveliko zavisi od tačnog pozicioniranja aviona, bilo uz pomoć fiksnog radara sa zemlje ili navigacione opreme na samom avionu. Bojeva glava sadrži gotovo 6 tona GSX (Gelled Slurry Explosive ili gelirani kašasti eksploziv) eksploziva. Gelirani kašasti eksplozivi pripremaju se kombinovanjem raznih sastojaka. Nakon što se materijal gelira, on se detonira uz pomoć odgovarajućeg upaljača. Kaše, poznate i kao vodeni geli, sadrže amonijum nitrat delom rastvoren u vodi. Dodatak sprašenog aluminijuma kao sredstva za pobuđivanje značajno povećava količinu energije koja se oslobađa eksplozijom. Kaše su veoma jeftine u poređenju sa uobičajenim vojnim eksplozivima i mnogo jednostavnije za pakovanje u velika kućišta. Bombe se pune prostim sipanjem kašastog materijala u kućište. Kaša se može čuvati i u ne-eksplozivnom obliku, s tim da se lako prebacuje u eksplozivan prema potrebi. Bomba se detonira par metara iznad zemlje, pri čemu se teren čisti udarnim i povratnim talasom bez nastajanja kratera. Efekat eksplozije BLU-82 je izuzetno upečatljiv i na jednom filmu (filmovani materijali o bombi su veoma retki) koji prikazuje detonaciju mogu se videti udarni talas i pečurka slični onima koji nastaju eksplozijom slabije nuklearne bombe.

Za razliku od BLU-82, MOAB se baca sa veće visine. Naime, bomba ne koristi padobran, već se satelitski navodi. Ovakav način isporuke je mnogo bezbedniji po pilota, a gađanje daleko preciznije. Teško je dati indikaciju destruktivne moći MOAB-a. Udarni talas koji nastaje detonacijom verovatno odgovara onom od 20 do 30 tona jakog eksploziva iz perioda drugog svetskog rata. Ako se MOAB upotrebi u Iraku, to će biti primarno protiv žive sile radi izazivanja velikih žrtava i psiholoških efekata. Kako postoje indicije da će Iračani koncentrisati svoje snage u gradovima ili u njihovoj okolini, primena ove bombe sasvim sigurno bi izazvala velike civilne žrtve. Oružja namenjena dejstvu na veću oblast, kao što su pomenuta BLU-82 i kasetne bombe, bila su odgovorna za najmanje 3000 civilnih žrtava u Afganistanu, a taj rat je malog intenziteta u odnosu na eventualni novi u Iraku. Prema američkim medijima, ratni plan podrazumeva teško bombardovanje od prvog trena rata, uz upotrebu preko 3000 precizno navođenih bombi i 700 krstarećih projektila. Namera je da se Iračani što pre obeshrabre i nateraju na predaju. U takav plan lepo se uklapaju izuzetno moćne bombe kao što je MOAB i sasvim sigurno će biti upotrebljene na samom početku rata.
Jedan od glavnih ugovarača za MOAB je Dajnetiks Korporacija (Dynetics Corporation) sa sedištem u Alabami.



Velike konvencionalne bombe upotrebljavane u prošlosti

Nakon neuspele invazije Velike Britanije, Nemci su krenuli sa utvrđivanjem vitalnih vojnih instalacija raspoređenih duž obale Francuske, koje su bile u dometu bombardera RAF-a (Royal Air Force). U to vreme najveće bombe kojima je RAF raspolagao imale su masu oko 450 kilograma. Postojao je i određeni broj bombi namenjenih za gađanje brodova, teških oko 900 kilograma, ali sa relativno malim eksplozivnim punjenjem i slabim kućištem. Ovo je bilo nedovoljno za probijanje teško utvrđenih nemačkih podmorničkih baza. Do kraja 1943. godine RAF je raspolagao sa bombama teškim 2 tone, 5,5 tona i 10 tona, koje su upotrebljavane sa velikim uspehom protiv lakše utvrđenih vojnih i industrijskih meta na površini. Bombe su imale cilindrično kućište i aktivirale se na udar. Dobile su šifrovano ime 'Tallboy'. Zbog ograničenog proizvodnog kapaciteta za čelična kućišta u Britaniji, proizvodnja najvećih 'Tallboy' bombi je stopirana. Proizvedeno je ukupno samo 9 ovih bombi. Sa proizvodnjom se ponovo krenulo 1944. godine, a bomba je dobila novo ime : 'Grand Slam'. Ove bombe prvi put su upotrebljene u junu 1944. na tunelu koji je predstavljao vitalnu vezu za prevoz nemačkih pojačanja do plaža u Normandiji, na kojima je izvršena invazija. Bačeno je 19 bombi, koje su tako zatrpale tunel da je raščišćavanje trajalo nedeljama. Proizvodnja 'Grand Slam' bombi bila je povećana na 2000 komada, a polovina je proizvedena u SAD. Bombe su punjene eksplozivom Tritonal (80 procenata TNT i 20 procenata aluminijum), koji je sačinjavao oko 41 procenat mase gotove bombe. 'Grand Slam' bombe su bile najteže bombe upotrebljavane za vreme drugog svetskog rata. U 1946. godini započet je rad na SAP bombama, teškim preko 11 tona. Bombe su testirane 1947. godine tokom tzv. Harken projekta. Krajem rata završene su i ogromne T-12 bombe, 'Cloudmaker', teške oko 19 tona. Bombe su bile modelovane prema 'Tallboy' i 'Grand Slam' bombama, s tim što je konačna verzija bila skoro dva puta veća od 'Grand Slam' bombe.

O.T.
Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

zoomtronic
CRM administrator

zoomtronic
Član broj: 61978
Poruke: 188
..shall-bg.customer.sbb.co.yu.

ICQ: 177966434
Sajt: zoomtronic.blogspot.com


+28 Profil

icon Re: Mini nuklearne bombe21.06.2006. u 15:28 - pre 216 meseci
Ovo je majka svih bombi
http://en.wikipedia.org/wiki/Tsar_Bomba

Age is an issue of mind over matter. If you don't mind, it doesn't matter.
Mark Twain

http://www.codeproject.com
 
Odgovor na temu

bojan_bozovic

Član broj: 29028
Poruke: 3292
*.pat-pool.le.sbb.co.yu.

Sajt: angelstudio.org


+392 Profil

icon Re: Mini nuklearne bombe21.06.2006. u 15:35 - pre 216 meseci
Malo je offtopic, ali se ipak govori o napadu na fortifikacije, da uz Pariski top, pogledajte Teskog Gustava

Zanimljivo!



Cudoviste je imalo granatu od sedam tona ;-)
Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

StORM48

Član broj: 22809
Poruke: 7536



+401 Profil

icon Re: Mini nuklearne bombe21.06.2006. u 20:54 - pre 216 meseci
Napad na Straževicu bio je diletantski, osim po okolne civilne objekte.
"Strateg" koji je razrađivao proceduru i očekivani razultat napada, očigledan je retard, jer posle one komadine od 2 i po tone, dole ni voda u čaši nije mrdnula. O počinjenoj šteti da i ne govorimo.

Pozdrav
 
Odgovor na temu

privrednik
ovozemaljska

Član broj: 69568
Poruke: 194
*.ptt.yu.



Profil

icon Re: Mini nuklearne bombe25.06.2006. u 12:49 - pre 216 meseci
StORM48@ : "...Napad na Straževicu bio je diletantski, osim po okolne civilne objekte.
"Strateg" koji je razrađivao proceduru i očekivani razultat napada, očigledan je retard, jer posle one komadine od 2 i po tone, dole ni voda u čaši nije mrdnula. O počinjenoj šteti da i ne govorimo..."

Na to ih je i A.Tus "upozoravao" , al` nema ko da slusa?!
 
Odgovor na temu

Fuzz
Bojan Vukovic
Novi Sad

Član broj: 8631
Poruke: 3866
212.200.155.*



+9 Profil

icon Re: Mini nuklearne bombe26.06.2006. u 10:00 - pre 216 meseci
Mislim da primarni cilj i nije predstavljao unistavanje vojnog cilja, vec zaplasivanje civilnog stanovnistva koje ce onda vrsiti pritisak na svoju vlast da se rat okonca...po svaku cenu..
anti-heroin spree
 
Odgovor na temu

elitemadzone.org :: TechZone :: Mini nuklearne bombe

[ Pregleda: 9860 | Odgovora: 7 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.