Keljo, rode, sa tim sto si rekao bas nikako ne mogu da se slozim.
Gotovo da nema zanra u kojem firma "Balasevic" (za koju su radili Bocek, Dujin, Bezuha i ostali akordski radnici) nije
izbacila fenomenalan proizvod, balade svih vrsta, diksilend, rock, country rock, blues, chardash, mariachi latin.
Uzevsi u obzir da su mu tekstovi jaca strana, zapanjujuce je muzicki kvalitetan. Ako pogledas ceo paket kroz period od
1979-te naovamo, sigurno je da ne postoji na Yu sceni nista kvalitetnije od njega (zapravo, ima: Leb i Sol i Vlatko Stefanovski,
ali se oni ne obracaju ni priblizno isto sirokoj masi publike kao Balasevic).
Reci nekih njegovih pesama ("Lipa", "Neko to od gore vidi sve") sam prevodio nekim svojim ortacima Amerima, i ljudi su
bili malo je reci zapanjeni (komentar: "Maaan, this is a whole f*ckin' movie in a song - unbelievable...").
Ne treba ici dalje od poredjenja sa sa Bob Dylan-om koji je muzicki dosadan ko smrt, bogatu mid-west country muzicku tradiciju iz
koje je iznikao predstavlja na najbenastiji moguci nacin, peva kao baba, ali ima prilicno dobre reci pesama, i da nije jednom
(ali doooobro, 1963-ce) pogodio naciju u nerv sa "Blowin' in the Wind", bio bi odavno zaboravljen.
Najveca je tragedija sto se Dj.B. bavi necim sto od njega zapravo niko i ne trazi - nekom vrstom koketiranja sa dnevnom politikom,
i to radi bas, ali bas ljigavo, neumesno, bedno do koske.
Gotovo da nema zanra u kojem firma "Balasevic" (za koju su radili Bocek, Dujin, Bezuha i ostali akordski radnici) nije
izbacila fenomenalan proizvod, balade svih vrsta, diksilend, rock, country rock, blues, chardash, mariachi latin.
Uzevsi u obzir da su mu tekstovi jaca strana, zapanjujuce je muzicki kvalitetan. Ako pogledas ceo paket kroz period od
1979-te naovamo, sigurno je da ne postoji na Yu sceni nista kvalitetnije od njega (zapravo, ima: Leb i Sol i Vlatko Stefanovski,
ali se oni ne obracaju ni priblizno isto sirokoj masi publike kao Balasevic).
Reci nekih njegovih pesama ("Lipa", "Neko to od gore vidi sve") sam prevodio nekim svojim ortacima Amerima, i ljudi su
bili malo je reci zapanjeni (komentar: "Maaan, this is a whole f*ckin' movie in a song - unbelievable...").
Ne treba ici dalje od poredjenja sa sa Bob Dylan-om koji je muzicki dosadan ko smrt, bogatu mid-west country muzicku tradiciju iz
koje je iznikao predstavlja na najbenastiji moguci nacin, peva kao baba, ali ima prilicno dobre reci pesama, i da nije jednom
(ali doooobro, 1963-ce) pogodio naciju u nerv sa "Blowin' in the Wind", bio bi odavno zaboravljen.
Najveca je tragedija sto se Dj.B. bavi necim sto od njega zapravo niko i ne trazi - nekom vrstom koketiranja sa dnevnom politikom,
i to radi bas, ali bas ljigavo, neumesno, bedno do koske.