Citat:
@milanche
objasni malo kakve su bolnice koja je usluga i kakva, u porodilištima...čisto me zanima pošto sam i ja od skora roditelj...
Pa ću i ja da iznesem malo kakve su kod nas bolnice(logori)...
Opisivati razliku izmedju nasih i USA bolnica je vec malo opste mesto, sto kazu ameri 'sounds cheesy'.
Prva stvar je generalni pristup po kojem se pacijentu maksimalno ugadja, sve do granice do koje se ne ulazi u situacije
gde bi neko mogao da dovede ustanovu u neku 'sarenu' legalnu situaciju.
Konkretno, uz adekvatno oblacenje (hirurska kapica, nazuvci, pantalone, mantilic, sve za jednokratnu upotrebu) sam bio pusten u
operacionu salu da budem uz suprugu i prisustvujem porodjaju, tako da sam bio uz svog sina bukvalno od njegove prve sekunde,
slikao filmcic njegovog prvog placa, presekao mu pupcanu vrpcu, prisustvovao merenjima, prvom kupanju (gledao kroz staklo), i od
prvog dojenja smo svi troje bili u istom apartmanu (zapravo veca soba sa regularnim krevetom za porodilju, zasebnim kupatilom,
rasklopivim krevetom za oca). Sestre su posecivale nekoliko puta dnevno, ucile nas kako da prepovijamo bebca, bilo je i nekoliko
poseta raznih doktora koji evaluiraju zdravlje i fizicki status bebe.
Za sve to vreme su nam donosili tri obroka dnevno, po izboru iz menu-ja. Svakodnevno su nam dolazili prijatelji i rodbina u posetu u
bilo koje vreme. Svi (majka, beba, otac) smo imali oko clanka traku koja nas je na security skanerima na ulazu u porodiljsko odelenje
identifikovala kao insider-e (i sprecavala da neko neovlasceno iznese novorodjence sa odelenja). Za roditelje koji to zele (sto nama
nije uopste padalo na pamet) moguce je bebu poveriti sestrama koje je stavljaju u nursery (krevetic do krevetica, a cela soba je
u prozorima) da bi roditelji mogli malo da se odmore/odspavaju.
U slucaju prirodnog porodjaja ostaje se 2-3 dana, a u slucaju carskog reza 5-6 dana. Na odlasku smo dobili kompletan set pribora
(3-4 kapice od trikotaze za bebu, pribor za povijanje, cebence, bokalcic, mali lavor, plasticnu kutiju za stvari/igracke kad poraste,
koju jos uvek koristimo i cuvamo kao uspomenu na prve dane) kao i jedan set pelena i jedan set substituta za majcino mleko. Za
porodice loseg imovinskog stanja, ovo je prilicna pomoc.
Toliko o porodilistima.
Reci cu i nesto sto je malo kontra-intuitivno, a to je cinjenica da se kod nas za daleko manje para mogu dobiti medicinski
servisi koji ovde kostaju puno, pa su zbog toga prakticno nedostizni za vecinu (osiguranja bill-uju gomilu love za recimo
color doppler ultrasound pa se procedura retko odobrava, dok se kod nas ta usluga placa koliko i jedan noviji mobilni telefon).
Takodje, mislim da tretman koji se ovde dobija od doktora nije gotovo uopste kvalitetniji od onoga sto se moze dobiti kod nas
na privatnim klinikama.
Medjutim:
Imao sam prilike da pocetkom ove godine provedem neko vreme u poseti jednom starijem clanu porodice koji je bio
smesten na odelenju intenzivne nege na VMA. Prvi shock je bila cinjenica da smo trebali sve da nabavljamo sami (lekove, opremu,
intravenoznu hranu) sto je nekada znacilo cekanje u deset ujutru na autoputu na autobus iz Ciriha i prihvatanje torbe koju nam je
rodbina slala. Najveci biser je ipak bio zahtev za dobrovoljno davanje krvi iako niko od nas nije imao odgovarajucu krvnu grupu - objasnili
su nam da mi damo krv bilo koje krvne grupe banci krvi, a oni onda daju bolnici ekvivalent u litrima odgovarajuce krvne grupe.
Najzalosnije je sto jezivom i depresivnom utisku najvise doprinose neki detalji unutrasnje arhitekture koji se za relativno malo para
mogu doterati, i za to ne treba majstor uske specijalnosti. Najteze je sto se aljkavost i neurednost uvrezila u mentalitetu, pa vise
niko i ne obraca paznju na takve stvari.