Ovdašnji ljubitelji kapitalizma veoma malo čitaju. Stupanj njihove, ovde pokazane, obrazovanosti je najveća prepreka da se dođe do dijaloga koji bi imao ikakav teorijski nivo ili bar elemente dostojanstva.
Naravno, pitanje je koliko bi odstranjivanje neukosti smanjilo količinu ispoljavanja njihovog agresivnog karaktera:
- svi neistomišljenici ili kritičari kapitalizma su neprijatelji,
- jedino bitno je nadbiti "protivnika", biti jači,
- trijumf zbog uverenja da je socijalizam ekonomski slabiji (ekonomija je etički šaka jada, najmanji broj velikih mislilaca u istoriji potiče iz kapitalizma, da ne govorimo o humanistima. U kapitalizmu je nastao sumrak umetnosti /klasična muzika i opera su potpuno propali/, filozofija je odumrla, sociologija je postala funkcionalistička apologetika kapitalizma, itd.),
- prezir prema humanim vrednostima "slabijih", koje se "tumače" njihovom inferiornošću i nesposobnošću,
- ljubomora prema tuđim antropološki i filozofski zasnovanim analizama,
- zavist bića praznine prema bićima koja su ispunjena, bića bez ideala prema bićima sa idealima,
- mržnja prema društvu pravde i generičkog humanizma (uporno omalovažavanje, agresija, podsmeh i vređanje),
- sujeta na kapitalistički glamur,
- olako i bezdušno opraštanje kapitalističke eksploatacije i dominacije...
Veliki broj "Ovdašnjih" je ubeđen da je Sokrat inferioran u odnosu na njih zato što nije imao kompjuter...
Naravno, pitanje je koliko bi odstranjivanje neukosti smanjilo količinu ispoljavanja njihovog agresivnog karaktera:
- svi neistomišljenici ili kritičari kapitalizma su neprijatelji,
- jedino bitno je nadbiti "protivnika", biti jači,
- trijumf zbog uverenja da je socijalizam ekonomski slabiji (ekonomija je etički šaka jada, najmanji broj velikih mislilaca u istoriji potiče iz kapitalizma, da ne govorimo o humanistima. U kapitalizmu je nastao sumrak umetnosti /klasična muzika i opera su potpuno propali/, filozofija je odumrla, sociologija je postala funkcionalistička apologetika kapitalizma, itd.),
- prezir prema humanim vrednostima "slabijih", koje se "tumače" njihovom inferiornošću i nesposobnošću,
- ljubomora prema tuđim antropološki i filozofski zasnovanim analizama,
- zavist bića praznine prema bićima koja su ispunjena, bića bez ideala prema bićima sa idealima,
- mržnja prema društvu pravde i generičkog humanizma (uporno omalovažavanje, agresija, podsmeh i vređanje),
- sujeta na kapitalistički glamur,
- olako i bezdušno opraštanje kapitalističke eksploatacije i dominacije...
Veliki broj "Ovdašnjih" je ubeđen da je Sokrat inferioran u odnosu na njih zato što nije imao kompjuter...