Svi smo mi deo kosmosa, i međusobno smo povezani energijama. Mene zanima cime su to obdareni neki iscelitelji koji mogu da dobijaju te informacije iz Univerzuma? Citiracu Vam jednog od njih:""Ruke mi u detekciji služe da bih, kada dođem do obolelog mesta, pokazao klijentu gde je problem, jer mnogi ljudi ne znaju gde im se, recimo, nalazi jetra ili dvanaestopalačno crevo. Inače, mogu mirno da sedim preko puta klijenta i da mu sve ovo govorim i bez pokreta ruku oko njegovog tela, kao da ga skeniram. Jednostavno, dobijam informaciju gde je problem, a onda i šta je uzrok tome. Bez detekcije uzroka nema isceljenja. To je kosmička informacija koja stiže brzinom misli, zatražim odgovor, i dobijem ga." Izvor
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28613
Svaki covek poseduje bioenergiju. Svi ljudi na Planeti mogu sebi pomoci,otkloniti bolest. Tako ce u daljoj buducnosti i biti. Nije tacno da samo posebni ljudi poseduju bioenergiju. Ima je svako, samo treba znati, uciti,usavrsavati. Sve je vibracija ,treba se samo ukljuciti na pravu frekvenciju. Ceo svet se zasniva na vibraciji. -Planeta vibrira, voda vibrira, vibrira vazduh, svaki covek i svako zivo bice. Svaka bolest ima svoju vibraciju: -Planeta Zemlja je zivo bice, ima svoju auru koju su ljudi ove civilizacije svojim pogresnim potezima i bahatim ponasanjem ostetili i izazvali velike poremecaje,ne samo na klimatskom, vec na ukupnom planu. Ucinili su lose Planeti, otuda, izmedju ostalih uzroka i losa dogadjanja.
P.S. Nisam Milan Tarot. Što se tiče zla koji donosi Tarot, u pitanju nisu karte, već način na koji se one koriste i zbog čega.
Prenosim Vam jedan zanimljiv clanak "Holografski univerzum"
Laserski 3D prikaz
U filmu Ratovi zvijezda avantura Lukea Skywalkera započinje kada iz robota R2D2 izađe zraka svjetlosti i projicira minijaturnu trodimenzionalnu sliku princeze Leije.
Luke, skamenjen od čuda, gleda dok skulptura svjetlosti nalik duhu moli nekoga po imenu Obi-wan Kenobi da joj dođe u pomoć. Slika predstavlja hologram, trodimenzonalni prikaz napravljen pomoću lasera. Neki znanstvenici počinju vjerovati kako je i sam svemir neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija, ni manje ni više stvarna od slike princeze Leije koja navodi Lukea na njegovu potragu.
Postoje nagovještaji koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu - od snježnih pahuljica do stabla javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji - također samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u tolikoj mjeri izvan naše da je doslovno izvan prostora i vremena.
Glavni arhitekti ove zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu, David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsioholg sa Sveučilišta Stanford. Bohm i Pribram su do svojih zaključaka došli posve neovisno jedan od drugoga, radeći u dva vrlo različita smjera. Bohm se u holografsku prirodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemogućih standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objašnjavanju različitih neuropsiholoških zagonetki.
Nakon što su došli do svojih stajališta, Bohm i Pribram ubrzo su uvidjeli da holografski model objašnjava i brojne druge misterije, uključujući i očiglednu nemogućnost bilo koje teorije, bez obzira koliko opsežne, da na bilo koji način razjasni sve pojave u prirodi; sposobnost pojedinaca koji čuju samo na jedno uho da odrede smjer iz kojega dolazi zvuk; našu sposobnost da prepoznamo lice čovjeka koga nismo vidjeli dugi niz godina, čak i ako se dotična osoba u međuvremenu bitno promijenila.
Pa ipak, kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja. te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa univerzumom pa čak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje.
I doista, stalno rastućem broju znanstvenka koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna, mistična iskustva, te je u posljednjih pet-šest godina nastavio nadahnjivati istraživače i osvjetljavati sve veći broj ranije neobjašnjivih pojava. Evo nekoliko primjera:
1980. godine psiholog Kenneth ring sa Sveučilišta Connecticut ustvrdio je da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti holografskim modelom. Ring, koji je predsjednik Međunarodnog udruženja za istraživanja iskustava tik do smrti, smatra da takva iskustva, kao i sama smrt, u stvari nisu ništa drugo od prebacivanja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti na drugu.
1985. godine dr. Stanislav Grof - voditelj psihijatrijskih istraživanja u Centru za psihijatrijske studije u Marylandu, i profesor asistent na medicinskom fakultetu John Hopkins - objavio je knjigu u kojoj je iznio zaključak da su postojeći neurofiziološki modeli mozga neprikladni, te da samo holografski model može pružiti objašnjenja za pojave kao što su arhetipska iskustva, susreti s kolektivnim nesvjesnim i druge neobične pojave koje se javljaju u promijenjenim stanjima svijesti.
1987. godine na godišnjem susretu Udruženja za proučavanje sanova održanom u Washingtonu D.C. fizičar Fred Alan Wolf održao je govor u kojemu je ustvrdio da holografski model objašnjava svjesne (lucidne) snove. Wolf vjeruje da takvi snovi, u stvari predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima, te da će nam holografski model u konačnici dopustiti razvitak 'fizike svijesti' koja će nam omogućiti sveobuhvatnija istraživanja tih razina postojanja na drugim dimenzijama.
1987. godine dr. F.DavidPeat, fizičar sa Sveučilišta Queen's u Kanadi, u svojoj knjizi pod naslovom Sinkronicitet - most između materije i uma, iznio je da se sinkroniciteti (smislene podudarnosti) mogu objasniti holografskim modelom. Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari 'pukotine u strukturi stvarnosti'. Otkrivaju da su naši misaoni procesi mnogo povezaniji s fizičkim svijetom nego što se to dosad mislilo.
Pariški eksperiment
_______________
Godina 1982. Na Institutu teorijske i primjenjene optike u Parizu, istraživački tim na čelu s fizičarem po imenu Alain Aspect, proveo je eksperiment koji bi lako mogao biti najvažniji eksperiment dvadesetog stoljeća. Za njega niste čuli u večernjem dnevniku. Zapravo, osim ako nemate naviku čitanja znanstvenih magazina, vjerojatno nikad niste niti čuli za Aspectovo ime, iako po nekim mišljenjima, njegovo bi otkriće moglo promijeniti lice znanosti.
Aspect i njegov tim otkrili su da su pod određenim okolnostima subatomske čestice, poput elektrona, sposobne trenutačno komunicirati jedne s drugima, bez obzira na udaljenost koja ih dijeli. Nije bitno jesu li udaljene 10 metara ili 10 milijardi kilometara.
Izgleda da svaka čestica nekako zna što radi neka druga čestica. Glavni problem u ovom otkriću je: ono se protivi Einsteinovoj općeprihvaćenoj postavci prema kojoj ništa, nikakva komunikacija ne može putovati brže od svjetlosti. Putovanje brže od svjetlosti zapravo jednako je slamanju vremenske barijere. Sve to ponukalo je i inspiriralo malobrojne znanstvenike da pokušaju pronaći objašnjenje i ona koja su dali toliko su radikalna da mogu posve promijeniti čak i naše svakodnevno gledanje na svijet, stvarnost,
život i nas same.
Zapanjujuća je tvrdnja fizičara Davida Bohm-a. Bohm smatra da Aspectova otkrića ukazuju da objektivna stvarnost ne postoji, da je, unatoč svojoj očiglednoj čvrstoći, univerzum u svojoj suštini - utvara, fantazmagorija, gigantski i izvanredno detaljan hologram.
Pa dobro, a što je onda taj hologram? Hologram je trodimenzionalna slika načinjena pomoću lasera.
Hologram
Da bi se načinio hologram, objekt koji se fotografira prvo se obasja svjetlošću laserske zrake koja se (kao i svaka druga zraka) reflektira od tog objekta. Zatim se svjetlost drugog lasera usmjeri i odbije od reflektirane svjetlosti prvog lasera i rezultat toga je nekakav interferencijski obrazac područja na kojemu se dvije laserske zrake sijeku. Taj interferencijski obrazac se hvata na film - fotografira.
Nakon što se film razvije, izgleda (što bismo i očekivali) poput besmislenog vrtloga svijetlih i tamnih linija. Međutim, čim se taj razvijeni film obasja nekom laserskom zrakom, pojavljuje se trodimenzionalna slika izvorno fotografiranog objekta. Trodimenzionalnost takve slike nije jedina značajna odlika holograma. Ako hologram (film), recimo ruže, presječemo napola i zatim obasjamo laserom, otkrit ćemo da svaka polovica još uvijek sadrži potpunu sliku ruže.
Čak i ako nastavimo dijeliti takve polovice holografskog filma, svaki sve manji komadić filma će uvijek sadržavati sve manju ali potpuno netaknutu verziju originalne slike. Za razliku od uobičajenih fotografija, svaki dio holografskog filma sadrži sve informacije koje posjeduje i film kao cjelina. Temeljna priroda holograma može se izraziti kao: "cjelina u svakom dijelu". Najvećim dijelom svoje povijesti, Zapadna znanost je djelovala s preduvjerenjem odnosno predrasudom da je najbolji način razumijevanja fizikalnih pojava, bilo žabe ili atoma, secirati, razrezati i onda proučiti pojedinačne dijelove. Hologram nam pokazuje da neće sve u univerzumu biti podložno ovakvom pristupu. Pokušamo li secirati i rastaviti neku holografsku tvorevinu, nećemo dobiti djeliće od kojih je ona sastavljena, dobit ćemo samo manje cjeline, sve manje i manje - cjeline.
Davidovi uvidi
________________
David Bohm smatra da razlog što su subatomske (unutar atoma, podatomske) čestice sposobne međusobno 'komunicirati' bez obzira na udaljenost između njih nije postojanje nekakvog tajanstvenog signala koji one šalju jedna drugoj; razlog tomu je taj što je njihova odvojenost iluzija. Bohm smatra da na jednoj dubljoj razini stvarnosti, te čestice nisu individualni, pojedinačni entiteti, već su zapravo produžeci nekog temeljnog nečega.
Da bi nam bolje dočarao što misli, Bohm nudi slijedeću ilustraciju.
Zamislite akvarij i u njemu jednu ribu. Zamislite i da ne možete direktno vidjeti akvarij i da svo znanje o njegovom postojanju i onome što je u njemu potječe iz dvije TV kamere, jede usmjerene na akvarij sprijeda, druge postranično.
Dok gledate u TV monitore, mogli biste pretpostaviti da je riba prikazana na svakom od ekrana odvojeni entitet. Jer, budući da su kamere postavljene pod različitim kutovima, svaka slika bit će ponešto drukčija. Ali, kako nastavljate promatrati dvije ribe (sa dva ekrana povezanih s dvjema kamerama), na kraju će vam postati jasno da između njih postoji veza.
Kada se jedna okrene, druga također uradi ponešto drukčiji, ali odgovarajući okret; kada jedna gleda naprijed, druga je uvijek okrenuta ustranu. Ako niste svjesni o čemu se ovdje radi, mogli biste čak i zaključiti da ribe mora da momentalno komuniciraju jedna s drugom, iako je jasno da to nije slučaj. Upravo to je, kaže Bohm, ono što se događa među subatomskim česticama u Aspectovu eksperimentu.
Objektivna stvarnost
___________________
Prema Davidu Bohmu, očita brže-od-svjetlosti veza između subatomskih čestica nam u biti govori da postoji dublja razina stvarnosti, koja nam je skrivena, kompleksnija dimenzija onkraj naše vlastite, analogne akvariju. I dodaje da objekte poput subatomskih čestica smatramo odvojenima jedne od drugih jer vidimo samo djelić njihove stvarnosti.
Takve čestice nisu izdvojeni "djelići", već aspekti dubljeg i suštinskog jedinstva koje je i samo holografsko i nedjeljivo poput prethodno spomenute ruže. I budući da se sve u fizičkoj stvarnosti sastoji od tih "eidolona", univerzum je i sam projekcija, hologram.
Uz svoju fantomsku prirodu, takav univerzum bi imaju još jednu, zapanjujuću odliku. Ako je očigledna odvojenost subatomskih čestica prividna, to znači da su na dubljoj razini stvarnosti, sve stvari u univerzumu, beskrajno međupovezane.
Elektroni u atomu ugljika u ljudskom mozgu povezani su sa subatomskim česticama koje čine svaki losos što pliva, svako srce koje kuca i svaku zvijezdu što svjetluca na nebu.
Sve prožima sve, i iako ljudska priroda može težiti da kategorizira, etiketira i dijeli, različite pojave u univerzumu, sve razdiobe i raspodjele su neophodno umjetne i sva priroda je, u konačnici, bešavna mreža.
Superhologram
____________
U holografskom univerzumu, čak se ni vrijeme niti prostor ne mogu više smatrati temeljima. Koncepti poput lokacije, slamaju se u univerzumu u kojemu ništa nije istinski odvojeno od svega ostaloga, vrijeme i trodimenzionalni prostor, poput slika riba na TV monitorima, također treba smatrati projekcijama jednog dubljeg reda.
Na svojoj dubljoj razini, stvarnost je neka vrsta superholograma u kojemu prošlost, sadašnjost i budućnost - svi postoje istovremeno. Iz toga se može zaključiti da bi, uz prave alatke, moglo čak biti moguće jednog dana pristupiti u superholografsku razinu realnosti i izvući scene iz davno zaboravljene prošlosti.
Što još superhologram sadrži, otvoreno je pitanje. Ako bi superhologram bio maternica koja je rodila sve u našem univerzumu, sadržavao bi barem sve subatomske čestice koje su bile ili koje će biti -- svaku moguću konfiguraciju tvari i energije, od snježnih pahuljica do kvazara, od plavih kitova do gama zraka. On mora biti viđen kao neka vrsta kozmičkog spremišta "Svega Što Jest".
Iako Bohm priznaje da nemamo načina saznati što bi još moglo ležati skriveno u superhologramu, ne ustručava se reći da nemamo razloga pretpostaviti da taj superhologram ne sadrži puno više. Ili njegovim riječima, možda je superholografska razina stvarnosti je "tek etapa" iza koje leži "beskonačnost daljnjeg razvoja".
Holografski mozak
_________________
Bohm nije jedini istraživač koji je pronašao dokaze da je univerzum nekakav hologram. Neovisno o njemu, radeći na području istraživanja mozga, stanfordski neurofiziolog Karl Pribram također je postao uvjeren u holografsku prirodu stvarnosti.
Pribrama je holografskom modelu privukla zagonetka načina i mjesta smještanja sjećanja u mozgu. Desetljećima su brojna istraživanja pokazala da su sjećanja vjerojatnije raspršena diljem mozga nego ograničena na neku specifičnu lokaciju.
U nizu značajnih eksperimenata obavljanih dvadesetih godina XX stoljeća (1920-tih), Karl Lashley je otkrio da bez obzira koji dio mozga štakora uklonio, nije bio u stanju obrisati njegovo sjećanje izvođenja kompleksnih zadataka koje je štakor naučio prije operacije. Jedini problem je bio u tome što nitko nije bio u stanju domisliti se koji bi mehanizam mogao objasniti ovu neobičnu - "cjelina u svakom dijelu" - prirodu pohrane sjećanja (pamćenja).
Tada se 1960-tih godina Pribram susreo s konceptom holografije i shvatio da je pronašao objašnjenje koje su tražili neurofiziolozi. Pribram vjeruje da sjećanja nisu kodirana u neuronima ili malim grupiranjima neurona, već u obrascima nervnim impulsa koji ispresijecaju cijeli mozak na isti način na koji obrasci interferencije laserskog svjetla ispresijecaju cijelo područje komada filma koji sadrži holografsku sliku. Drugim riječima, Pribram vjeruje da mozak nije ništa drugo do: hologram.
Pribramova teorija također objašnjava kako ljudski mozak može pohraniti toliko puno sjećanja u tako malenom prostoru. Procijenjeno je da ljudski mozak ima sposobnost upamtiti, informatički rečeno: oko deset milijardi bitova informacija tijekom prosječnog životnog vijeka čovjeka, ili ugrubo to je količina informacija sadržanih u pet setova Enciklopedije Britannice.
S tim u vezi, otkriveno je da uz njihove druge mogućnosti, hologrami imaju zapanjujuću mogućnost pohrane informacija -- jednostavnim mijenjanjem kuta pod kojim se dva lasera usmjeravaju na komad fotografskog filma, moguće je snimiti brojne različite slike na istoj površini. Demonstrirano je da jedan kubični centimetar filma može sadržavati i do deset milijardi bitova informacija.
Pohrana sjećanja nije jedina neurofiziološka zagonetka koja postaje bliža mogućnosti odgonetavanja u svjetlosti Pribramovog holografskog modela mozga. Druga je: kako je mozak u stanju prevesti lavinu frekvencija koje prima kroz čula (svjetlosne frekvencije, zvučne frekvencije, itd.) u konkretan svijet naših percepcija.
Kodiranje i dekodiranje frekvencija je upravo ono što hologram čini najbolje. Kao što hologram funkcionira kao neka vrsta leće, prevodilački urežaj sposoban "prevesti" očigledno beznačajnu mrlju frekvencija u koherentnu sliku, Pribram vjeruje da mozak također je neka vrsta leže i da koristi holografske principe da matematički prevede frekvencije koje prima kroz čula u unutarnji svijet naših percepcija.
Impresivna količina dokaza ukazuje na to da mozak koristi holografske principe za izvođenje moždanih funkcija. Pribramova teorija izgleda da dobija sve veću podršku među neurofiziolozima.
Holografska osjetila
__________________
Argentinsko-talijanski istraživač Hugo Zucarelli nedavno je proširio holografski model na svijet akustičnih fenomena. Intrigiran činjenicom da ljudi mogu locirati izvor zvuka bez okretanja glave, čak i ako posjeduju čulo sluha u samo jednom uhu, Zucarelli je otkrio da holografski principi mogu objasniti ovu sposobnost.
Zucarelli je također razvio tehnologiju holofonskog zvuka, tehnika snimanja koja može reproducirati akustičke situacije gotovo sablasno realistično.
Pribramovo uvjerenje da naši mozgovi matematički konstruiraju "čvrstu" realnost oslanjajući se na inpute iz područja frekvencija, također je dobila solidnu eksperimentalnu podršku.
Otkriveno je da je svako naše čulo osjetljivo na puno širi opseg frekvencija nego što se prije mislilo.
Istraživači su otkrili, na primjer, da su naši vizualni sustavi osjetljivi na zvučne frekvencije, da je naše osjetilo njuha djelomično ovisno o nečemu što su nazvali "osmičke frekvencije", te da su čak i stanice u našem tijelu osjetljive na širok opseg frekvencija. Takva otkrića predlažu da samo u holografskom području svijesti takve frekvencije postaju izdvojene, sortirane i razdijeljene u konvencionalne percepcije.
Holografska paradigma
___________________
Najzapanjujući aspekt Pribramovog holografskog modela mozga nalazimo kad ga povežemo s Bohmovom teorijom. Jer, ako je konkretnost svijeta tek sekundarna stvarnost, i ono što je "tamo" je zapravo holografska mrlja frekvencija, i ako je mozak isto tako hologram i samo bira neke od frekvencija iz ove mrlje te ih matematički pretvara u čulne percepcije - šta s objektivnom realnošću?
Jednostavno rečeno, ona prestaje postojati. Kao što su istočnjačke religije već dugo vjerovale, materijalni svijet je maya, iluzija, i iako možemo misliti da smo fizička bića koja se kreću fizičkim svijetom, i to je iluzija.
Mi smo tek "prijemnici" koji plutaju kroz kaleidoskopski ocean frekvencija, i ono što izvlačimo iz tog oceana i transmogrificiramo u fizičku realnost tek je jedan kanal među brojnima, izvučen iz superholograma.
Zapanjujuća nova slika stvarnosti, sinteza Bohomvog i Pribramovog pogleda, dobila je naziv holografska paradigma.
Mala (ali rastuća) grupa istraživača smatra da bi ona mogla biti najtočniji model stvarnosti do kojega je znanost dosad došla. I više od toga, neki vjeruju da može riješiti misterije koje nikad prije nisu bile znanstveno objašnjive i čak postaviti paranormalno kao dio prirode.
Brojni istraživači, uključujući Bohma i Pribrama su napomenuli da brojne parapsihološke pojave postaju puno razumljivije iz perspektive holografske paradigme.
U univerzumu u kojemu su individualni mozgovi zapravo nedjeljivi udjeli većeg holograma i sve je beskrajno uzajamno povezano, telepatija bi mogla biti, ništa drugo do, pristupanje holografskoj razini.
Transpersonalna psihologija
_______________________
Jasno da je puno lakše razumjeti kako informacija može putovati od uma individue 'A' do uma individue 'B' koje se nalaze međsobno udaljene jedna od druge, i pomaže shvatiti brojne nerješene zagonetke psihologije. Stanislav Grof smatra da holografska paradigma nudi jedan model za razumijevanje brojnih zbunjujućih fenomena koje doživljavaju pojedinci u izmijenjenim stanjima svijesti.
1950-tih godina, provodeći istraživanja validnosti LSD-a u psihoterapiji, Grof je radio s pacijenticom koja je iznenada postala uvjerena da je poprimila identitet ženke nekog pretpovijesnog reptila. Tijekom njene halucijanice, nije samo jezgrovito opisala kakav je osjećaj biti u tom obliku, već je i primijetila da je dio anatomije mužjaka iste vrste reptila bila krijesta obojenih ljuski na bočnim stranama njegove glave.
Grofa je zapanjilo što je, iako žena nije imala nikakvo prethodno znanje o tim stvarima, prilikom razgovora sa zoologom informacija bila potvrđena.
Iskustvo te žene nije jedinstveno. Tijekom svojih istraživanja, Grof je susreo primjere pacijenata koji regresiraju i identificiraju se s maltene svakom životinjskom vrstom, postojećom ili izumrlom. Pri tome je otkrio da takva iskustva često sadrže opskurne zoološke podatke koji se kasnije pokažu kao točni.
Regresije u životinjskom carstvo nisu jedini zagonetni psihološki fenomeni koje je Grof susreo. Imao je i pacijente koji su otvarali neku vrstu kolektivnog ili rasnog nesvjesnog. Pojedinci s malo ili bez obrazovanja iznenada bi davali detaljne opise zoroasterskih pogrebnih običaja i scene iz hinduističke mitologije. U drugim kategorijama iskustava pojedinci bi davali uvjerljiva izvješća izvantjelesnih putovanja, prekognitivnih uvida u budućnost, regresija u očita utjelovljenja prošlih života.
U kasnijim istraživanjima, Grof je otkrio isti opseg fenomena u terapijama koje nisu uključivale korištenje droga. Budući da je zajednički element u takvim iskustvima moglo biti transcendiranje pojedinčeve svijesti onkraj uobičajenih granica ega i/ili ograničenja prostora i vremena, Grof je takve manifestacije nazvao "transpersonalnim iskustvima", i u kasnim šezdesetima (1960-te) pomogao utemeljiti granu psihologije po imenu "transpersonalna psihologija", posvećenu ovakvim istraživanjima.
Iako je Grofova novoosnovana ATP (Asocijacija transpersonalne psihologije), prikuplja sve veće grupe profesionalaca-istomišljenika i postala je cijenjena grana psihologije, godinama ni Grof niti bilo tko od njegovih kolega nije bio u stanju ponuditi neki mehanizam koji bi objasnio bizarne psihološke pojave kojima su svjedočili. Ali, to se promijenilo dolaskom holografske paradigme.
Kako je Grof nedavno napomenuo, ako je um zapravo dio kontinuuma, labirint koji je povezan ne samo sa svakim drugim umom koji postoji ili je postojao, već sa svakim atomom, organizmom, regijom u prostranstvima svemira i vremena samog, činjenica da povremeno može provaliti u labirint i imati transpersonalna iskustva ne izgleda više toliko čudnom.
Sad ga vidiš sad ga ne vidiš
_______________________
Holografska paradigma ima implikacije i za takozvane tvrde znanosti poput biologije. Keith Floyd, psiholog pri Virginia Intermount College, istaknuo je da, ako konkretnost stvarnosti nije ništa do holografski privid i obmana, ne bi više bilo istinito reći da mozak proizvodi svijest. Prije, svijest je ta koja stvara pojavljivanje mozga -- kao i tijela i svega ostaloga oko nas što tumačimo kao fizičko.
Takav preokret u načinu na koji promatramo biološke strukture uzrokovao je da istraživači napomenu da bi i medicina i naše razumijevanje procesa iscjeljenja također mogli biti promjenjeni holografskom paradigmom. Ako je fizička struktura tijela koju vidimo tek holografska projekcija svijesti, postaje jasno da je svatko od nas puno više odgovoran za naše zdravlje nego što današnja medicinska mudrost dozvoljava. Ono što sada smatramo čudesnim povlačenjima bolesti, moglo bi biti rezultat promjena u svijesti koje zauzvrat utječu na promjene u hologramu tijela.
Na sličan način kontroverzne nove tehnike iscjeljivanja, poput vizualizacije mogu tako dobro funkcionirati jer u holografskom području misaonih slika i same su jednako stvarne kao "stvarnost".
Čak i vizije i doživljaji koji uključuju "ne-običnu" stvarnost postaju objašnjivi pod holografskom paradigmom. U svojoj knjizi "Gifts of Unknown Things", biolog Lyall Watson opisuje svoj susret s indonežanskom šamankom koja je, izvodeći plesni ritual, bila u stanju učiniti da cijeli šumarak momentalno nestane, ispari u zrak. Watson prenosi da je to ponovila nekoliko puta zaredom, dok su on i ostali zapanjeno gledali.
Ako je istina...
Iako je trenutno znansveno razumijevanje nesposobno objasniti takve događaje, iskustva poput ovoga postaju vjerodostojnija ukoliko je objektivna stvarnost samo holografska projekcija.
Možda se slažemo oko toga što je "tamo" ili "nije tamo" jer je ono što nazivamo "konsenzus stvarnost" formulirana i ratificirana na razini ljudske svijesti na kojoj su svi umovi neizmjerno međupovezani.
Ako je to istina, tada je to - od svih - najdublja implikacija holografske paradigme, jer to znači da iskustava poput Watsonovog, nisu svakidašnja samo zato što nismo programirali naše umove s uvjerenjima koja bi ih takvima napravila. U holografskom univerzumu, nema granica dometu mogućnosti izmjene tkanja stvarnosti.
Ono što percipiramo kao stvarnost tek je platno koje čeka da naslikamo na njega bilo koju sliku koju poželimo. Sve je moguće, od svijanja žlica pomoću moći uma do fantazmagoričnih događaja koje opisuje Castaneda tijekom svojih susreta s Yaqui vješcem don Huanom, jer magija je naše naslijeđe po rođenju, ni manje ni više nadnaravna od naše sposobnosti da stvorimo stvarnost koju želimo dok smo u našim snovima.
Zaista, čak i naše najtemeljnije predodžbe o stvarnosti postaju sumnjive, jer u holografskom univerzumu, kao što je Pribram istakao, čak i nasumični događaji moraju se temeljiti na holografskim principima i stoga determinirani. Sinkroniciteti ili koincidencije pune značenja iznenada imaju smisla, i sve u stvarnosti bi trebalo biti viđeno kao metafora, jer čak i događaj koji bi bio najveći puki slučaj - izražavao bi neku temeljnu simetriju.
Hoće li Bohmova i Pribramova holografska paradigma postati prihvaćena u znanosti ili će umrijeti neslavnom smrću - ostaje za vidjeti, ali već je ostavila utjecaj na razmišljanja brojnih znanstvenika. Čak i ako se pokaže da holografski model ne nudi najbolje objašnjenje momentalnih komunikacija koje izgleda da se odvijaju tamo-amo među subatomskim česticama, u najmanju ruku - kako ističe Basil Hiley, fizičar pri Birbec College u Londonu - Aspektova otkrića "ukazuju da moramo biti pripremljeni uzeti u obzir radikalno nove poglede na stvarnost".
9.11.2009.
Izvor
http://infotrend.hr/tehnologija/laserski-3d-prikaz,851.html
[Ovu poruku je menjao Zlatnimomak dana 29.11.2009. u 01:11 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao Zlatnimomak dana 29.11.2009. u 01:14 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao Zlatnimomak dana 29.11.2009. u 01:24 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao Zlatnimomak dana 29.11.2009. u 01:25 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao Zlatnimomak dana 29.11.2009. u 01:26 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao Zlatnimomak dana 29.11.2009. u 01:31 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao Zlatnimomak dana 29.11.2009. u 01:37 GMT+1]
Registrovani: 4 ( bordzija, vjova, Nedeljko, Nebojsa Milanovic )
Informaciju iz Univerzuma može da dobija svako, samo treba da zna kako se to radi.
