Kontam ja da je ovo prirodan proces, pa koliko je klatno bilo ranije zaljuljano na strani patrijarhata, sad mora biti toliko zaljuljano i na drugoj strani koja taj patrijarhat rusi.
Ali ne razumem kako u svakoj prici - bez obzira da li je politika ili sad vaspitanje - uvek ima onih koji ce vuci to klatno na maksimum samo da bi parirali onim protiv kojih se bore i kako su uglavnom ti najglasniji?
Fizicka kazna je krajnje sredstvo i nije samo sebi cilj.
Ono je pokazatelj detetu da, ako ce rusiti stalke u prodavnici jer nece dobiti cokoladu, da ce ga cekati neugodnost u vidu udarca po ruci, jer njegove zelje ne znaci da on moze drugima praviti stetu.
Dete do pete godine uci bazicne odnose prema okolini i oni se kasnije tesko ili nikako menjaju, a ovakve situacije su najcesce u tom uzrastu.
Ali to opet ne znaci da to treba da je princip, nego samo krajnja nuzda.
Vecina psihologa i pedagoga koji su protiv ovakve kazne su i sami za terapeutski rad, ali kao pacijenti, jer imaju problem koji je u terapijskom radu medju osnovnim - sve sto je detetu prijatno, nije mu to i korisno, kao sto nije sve sto je neprijatno stetno mu.
Ali isto tako sam naucio da nema puno poente ni raspravljatu na ovu temu, kako sa ljudima od struke, tako ni sa roditeljima.
Nego odabir okoline i licne i detetove - bar sto se tice vrtica, skole, komsiluka i sl.