Kretao sam se motornim vozilom unazad, nisam bio alkoholizovan (policija je uzela uzorak krvi u bolnici), brzina kretanja unazad je bila veoma spora, manje od 10 km/h, kretanje je bilo na trotoaru ispred zgrade, gde nije zabranjeno ulazenje vozila (garaze su tu i parkirana vozila) iznenada i pored stalnog gledanja u sva tri retrovizora u trenutku vidim coveka u levom uglu srednjeg retrovizora i cujem krik (covek pada). Odmah sam zaustavio automobil i izasao da pomognem coveku. Napominjem da covek ima 88 godina, nosi sociva koja mu onemogucavaju pogled u stranu (izjavio je to policajcu) a pored ulaza u zgradu ima zid koji mu je zaklanjao pogled u stranu i eventualnu njegovu reakciju da izbegne moja kola. Teretim se po krivicnom delu "Tesko delo protiv bezbednosti javnog saobracaja iz clana 297. stav 3 u vezi clana 289 stav 3 u vezi stava 1 Krivicnog zakonika Republike Srbije". Na stranu sto mi je psiholoski veoma tesko sto sam udario starog coveka (slomljen mu je kuk) i sto ce najverovatnije tesko da se od ovog da oporavi, tuzilac je zbog toga sto nisam pre krivicno osudjivan ponudio nagodbu da uplatim 80.000 dinara u humanitarne svrhe i sto se njega tice slucaj je Ad Acta. Sve je to u redu, bogu se molim da covek se povrati i nastavi svoj zivot kao pre, ali mi nije jedno jasno, upravo sam letimice pregledao Zakon o Javnoj Bezbednosti Saobracaja, gde je moja krivica tu?
Potpis
Stane Dolanc: "Bavljenje tehnikom treba da postane svakodnevna potreba coveka.."