U nemogućnosti da objasne prostiranje elektromagnetnih talasa, naučnici s početka prošlog veka, koji su mislili da za prostiranje talasa mora da postoji sredina (dotadašnje iskustvo: zvučni talasi) uveli su pojam "etar".
Etar je "ništa" ili "nešto što je svuda oko nas" i kroz njega se prostiru elektromagnenti talasi.
Imajući u vidu kojom brzinom putuju elektromagnetni talasi, već i prelimirani teorijski proračuni "etra", dovodili su do rezultata po kojima je etar izuzetno gust i težak.
Što je naravno, nonsens, ali je pojam svejedno uveden. "Ne znamo šta je i kakva je ta sredina, ali pošto mora da postoji (mislili su da mora) nazovimo je etar, a kasnija naučna istraživanja će je bolje definisati".
Pojam "etar" je ostao i dan danas. Radio stanice emituju "u etar". Kad TV vest jednom ode "u etar", onda svi to znaju.
Ljudi koji su skloni teorijama zavere osećaju se posebno, jer sebe vide kao nekoga ko je bolje informisan od drugih o važnim društvenim i političkim događajima. Zbog ovih razloga teoretičari zavere su često i narcisoidni.