Kod sarajevskog cevapa postoje dva bitna faktora.
Jedan je sam sastav smese i pretpostavljam da si na to mislio kad si pominjao recept. Tacan sastav ne znam samo fora je da se meso dva puta melje i da neko vreme odstoji.
Naravno u originalni sarajevski ne ide svinjsko meso iz ociglednih razloga.
Drugi bitan faktor je lepinja u kojoj se cevap sluzi (tzv. somun). To je lepinja od veoma zilavog testa puna supljina. Njena uloga je bitna kod pecenja jer su se u Sarajevu cevapi pobacani na jak zar prekrivali ovim lepinjama. One su sprecavale da se meso isusi tako da se cevap sa jedne strane pekao na zaru a ujedno krckao u sopstvenom soku. Lepinja se natapala sokovima i uz veliku kolicinu krupno secenog luka i jogurt (nikakao pivo) predstavljala neizostavan deo ugodjaja.
Mislim da je upravo ovo omogucavalo da se postigne ukus koji na zalost nisam ponovo nasao od '92. Ovu lepinja, veoma slicnu onim originalnim, nalazio sam povremeno u retkim pekarama u gradu. Ne secam se tacno gde.
Dakle ukoliko i saznas recept za spremanje mesa neophodno je da uletis u dil sa pekarom koji bi ti spremao ove lepinje.
Pozovi na otvaranje.
