Citat:
pisac:
Već živiš u matriksu, ali ga ne vidiš.
Ne bi bilo loše ustanoviti sadržaj pojma matriks. Jedna od osobina matriksa je upravo to, nemoguće ga je videti. Njegovo postojanje nije moguće dokazati ako si u njemu, nije ga moguće osetiti, videti, čuti, pitanje je da li intelektualne akrobacije pomažu. Štaviše, teško je i naslutiti da tako nešto postoji. Možda bi pomogla intuicija ili podsećanje na Platonovu pećinu.
Hm da, veliko je pitanje da li su intelekt i razum jedini vidovi saznanja. Rekao bih da nam u ovom slučaju ostaje samo to. Pošto smo na slici, mi ne može posmatrati sliku iz perspektive nezavisnog posmatrača. Može li noga da "razmišlja" o telu? Dobro, noga ne može. Može li mozak? Teško. Kao pojedinac, odnosno organski deo celine koju zovem ljudsko društvo teško mogu posmatrati i proučavati isto. Još manje mogu izvoditi nepristrasne i objektivne zaključke. Dobro, mogu posmatrati koloniju mrava. Oni ne mogu detektovati moje prisustvo, samim tim, neće menjati svoje ponašanje zbog mene. Ako posmatram ljudsko društvo i o tome napišem studiju, neko će je možda pročitati. Možda se neko oduševi i kaže da je to delo genija, mada je verovatnije da će većina reći kako je to smeće. U oba slučaja, postoji interakcija. Posmatrač i posmatrano vrše neposredan uticaj jedno na drugo. Čak i da ne napišem studiju, moje misli, razmišljanja, stavovi, verovanja, predrasude i ubeđenja me oblikuju kao osobu. Oblikuju između ostalog i moj odnos prema ljudima, svetu i životu. Akcija stvara reakciju. Jednakost objekta i subjekta, jel beše Niče o tome govorio?
Ako živiš u ravni, veruješ da postoje samo dve mogućnosti. Dve prave se seku ili se ne seku. Ako se ne seku, onda su paralelne. Sad dođe neko i kaže ti, postoji i treća mogućnost. Dve prave se ne seku, a nisu paralelne, zovemo ih mimoilaznim. Ne, to je nemoguće.