Sta ce biti kad ih vise ne bude?

ma ti si u eu
to kod nas nema ;)

btw koliko ti mislis da je higijenski da ves peres sa tom vodom!?!?
zato se i pere ves da se ocisti i uniste bacili,mada pod visokom temp. se verovatno bakterije i virusi sprze :)
a wc solja ajde de

Pa i u ovom slucaju koncesije bi ponovo imali pojedinci/fondovi, odnosno privatni kapital. Nebitno je da li su oni stranci ili nasi ljudi, novac se ponovo sliva u dzepove pojedinaca, i nesto ne verujem da bi i oni ili ovi domaci gradili kuce sirotinji po Srbiji ;-)

Najbolje je da sve to ostane u rukama drzave, pa umesto da pojedinci izvlace extra profit to radi drzava i onda ga usmerava na projekte koji ce sluziti gradjanima ove drzave.

---

Dobro, coca-cola je kupila rosu...
ekonomski izgleda da je to odlicno, tako kazu ovi shto se u to razumeju.

ali, posto smo vec u domenu zamishljanja sta ce biti kroz x godina, zamislimo da za x godina USA napadne neku drzavu, a od nas trazi da im trupe prodju kroz nashu teritoriju...
zamislimo takodje da mi (i gradjani i vlast) to odbijemo, jer je rat varvarski cin i protiv toga smo da USA napada koga 'oce po svetu.
poshto su nashi vodeni resursi u vlasnishtvu coca cole:
CIA ode u coca-colinu upravu i kaze da vodu vishe ne prodaju srbima, jer se po obicaju,inate...

i mi pocrkamo.

---

I mi onda oduzmemo pravo za rad Koka Koli Srbija, D.o.o. i uvedemo prinudnu upravu :)

E svasta.

---

znam,u pravu si.
citao sam nesto o tim tajnim sluzbama po svetu,koliko ih nije briga za ljudski zivot,moral itd... pa mi se takvi scenariji sve vishe motaju po glavi.

palo mi je na pamet sledece:
kupim jedan od onih prechishcivacha vazduha, i preciscen vazduh pakujem u hermeticki zatvorene kese i onda prodajem preko e-baya 1$ po komadu.na e-bayu su prodali i gluplje stvari. samo da se dobro izreklamiram

_{[Ovu poruku je menjao ZaMpA dana 20.03.2006. u 00:15 GMT+1]}

---

Neizbezno je da ce u skoroj buducnosti biti ratovanja oko vodnih resurasa. Izmedju ostalog svo ovo ratovanje na Balkanu kao plen ima i resurse. Kada neki stranac kupi bilo kakav prirodni resurs tipa izvor, rudnik, ribnjak, njivu,... ti si automatski mnogo toga izubio iz razoga sto taj isti nikada nece stedeti ni te radnike, niti prirodnu okolinu (cast izuzecima), niti posledice svojih radnji. Oni su to kupili ne da bi oni sada nesto kod nas unapredjivali vec samo da bi dodatno ZARADILI!! To sada zaista izgleda normalno, sve samo da zaradim, ali u pravim naprednim zemljama poput Islanda drzava i vlasnici teze da bude sto veca zaposlenost. Mi nismo Island vec Balkan gde su ljudi naucili da nista ne rade a da imaju novca, da ne gledaju dugorocno vec da prezive do sutra, otaljavaju i nikad ozbiljno ne shvataju svoj posao... Vrlo dobro znam da je to posledica svih tih ratova, okupacija, vekovne borbe za slobodu koja je uvek bila primarna, ali to sve svakako MORA menjatu, jer cemo u svetu kakav je ovaj danas vrlo brzo, ako vec i nismo, izgubiti trku i opet postati robovi, ali ovaj put ekonomski. Stoga mi se jako svidjaju ovi radnicki fondovi koji bi otkupljivali fabrike, to je zaista jako dobro resenje, ali ne znam kako bi to moglo da se pojavi a jos bolje, da zazivi kod nas!!

Na stranu, istina je da cistih voda koje su zaista za pice ima izuzetno malo a bice je jos manje. Prljava voda za pocetak ima gomile bolestina, a ove nase gde se ulivaju kanalizacije, otpadne vode sa teskim metalima, radioaktivni projektili u rekama, posledice Cernobila, bombardovanja nasih rafinerija, i slicno mogu biti mutagene, kancerogene i da ne nabrajam. U svakom slucaju, od neisprave ili lose vode se umire isto kao i od zedji. Imati more zagadjene vode ili nemati vode uopste sasvim je isto. Stoga, u ovakvom svetu kapitalizma, komercijalizacija izvora je mozda jedino sto ce kasnije moci barem neke od nas da spase (one sto imaju novca). Veliki deo covecanstva nikada ne razmislja o vodi, vazduhu, ozonu, globalnom zagrevanju i otopljavanju, teskim metalima, vrstama koje izumiru sto ce pre ili kasnije doci i do nas. Kao da su svi predubedjeni da su bogom dani da vladaju planetom koja se eto okrece i kruzi oko Sunca. Mozda niste znali ali vise od 95% zivog sveta koji je postojao na ovoj planeti je izumro bas zbog promena na njoj ili vec udarima asteroida/kometa. Samo je pitanje vremena kada cemo prirodi i planeti naciniti dovoljno stete koja ce i nas upisati u knjigu vrsta koja su nekada postojale.
Malo sam skrenuo sa teme, ali sve je to tesno povezano. U potpunosti se slazem da je naophodno razdvojiti pijacu od tehnicke vode iz razloga sto se za pijacu vodu koriste velika novcana sredstva a potom se ista koristi za pranje automobila, za WC solje, zalivanje baste, kupanje,... Sve to se u Britaniji, Holandiji i nekoliko drugih naprednijih zemalja odavno radi jer ustedjuje mnogo novca a prava kvalitetna voda za pice se stedi. Samo to je racionalno koriscenje svojih vodnih resursa. Naravno, to je tesko priustiti i zaista ne znam da li cemo mi u Srbiji ikada imati tako nesto. Ono sto mozemo da uradimo, jeste da pokusamo u manjim gradovima fiannsirati takve projekte, ali sama zamisao za tako nesto u BGu, NSu, ili vec nekom drugom gradu, gde bi se pored starog pravio novi vodovod samo za tehnicku vodu, pa iste sprovoditi u zgrade zaista izisuje ogromna sredstva i uzasno mnogo posla. U Srbiji trenutno mislim da nema interesovanja za trosenje novca na ovako nesto buduci da sama drzava jedva opstaje, iako je to jedna vrlo vazna stvar u dogorocnim pogledima na kvalitet vode koji cemo sacuvati i za nasu decu, unuke,... Druga, znatno efikasnija mera (ali nepopularna) je da poskupi cena voda, tada bi svi stedeli, a od tog novca bi se mogao unapredjivati celokupan sistem, poboljsati kvalitet, smanjila potrosnja i bahato ponasanje prema ovom dragocenom resursu. Na primer, 1 kubik vode u Nemackoj kosta 5 evra, dok kod nas oko 0,4 evra - od cega vodovod dobija pola... Jeste da smo mnogo siromasnjiji od Nemacke, ali se mora ici tim stopama da bi se zaustavilo raskalasno razbacivanje obradjenom vodom.

Na kraju, ono sto bih hteo da naglasim je da zakon o upravljanju vodama jos iz 1991., prepun rupa koje se mogu iskoristiti, dosta zastareo jer se tada nismo nadali da ce doci vreme kada cemo se prodavati za bescenje, lako ga je izmanipulisati. Najgore od svega je to sto prirodna bogatstva, buduci da su vlasnisto svih nas koji ove zivimo, ne bi trebalo da se prodaju niti stranim niti nasim oligarsima. Ne znam kako je to u drugim zemljama reseno, ako kod nas je katastrofalno ako neko moze da proda izvor Vlasinske Rose za tako bedne pare uz cinjenicu da se sve odradilo za 2 dana bez ikakvog razmatranja da li je to dobro ili lose. Naravno ko zna koliko ovakvih primera zapravo ima. U SAD smo videli prethodnih dana na slucaju brodskih luka kako privatizacija moze da se spreci ako nije u nacinalnom interesu, a jos jedna cinjenica je da kod njih privatizaciju kontrolise 17 drzavnih sluzbi kako nista ne bi moglo da prodje ilegalno i protivno drzavnim interesima. Ova sramna privatizacija Rose ne da je prosla bez kontrole nadlazenih sluzbi, vec izgleda da je resena u nekom boljem restoranu ili kafani. Jednostavno nista se nabolje nije promenilo, vise ne ratujemo puskama ali sada svakodnevno gubimo po jedan ekonomski rat. Kao i uvek, za sve smo sami krivi.

---

Cek.. ko je izgubio? PRedjasni vlasnik (zar on nije dobio pare) ... ili ko ?

Ne slazem se sa tobom oko stednji - cenim da je zakon taj koji treba da propisuje svim preduzecima, bez obzira da li su domaca, strana, mesovita ili kakva god, da stede prirodnu okolinu. O stednji radnika... joj dokle vise, radnike niko nema sta da "stedi" - tu je zakon koji propisuje kvalitet radnog mesta i to je to - ako ti mislis da je domaci vlasnik bolji prema radnicima od stranog, ne znam sta da kazem tu, nisam bas nesto puno siguran oko toga - strani gazda ce se ponasati u okviru domaceg zakona - kakav god da je on, a neki ce cak na zalost i spustiti kriterijume kad im " domacini'" objasne da moze i drugacije :(

A o tome koliko se domace gazde pa i drzava brinu za okolinu, hajde lepo ti pitaj nekog u Boru ili Pancevu da ti kaze koju o tome kako smo sami sebe cuvali ;)



A ti ces da kupis firmu zbog neceg drugog? :) Sta je toliko strasno u toj reci "zaraditi", osim sto su 60 godina ispirali mozak ljudima i objasnjavali im kako je to lose.



Island ima 296 hiljada stanovnika - manje od pola Novog Beograda, a od tih 296 hiljada stanovnika, 195 hiljada su korisnici Interneta. Island izvozi 3.2 milijarde dolara (Srbija izvozi 5.4 - a ima skoro 30 puta vise stanovnika) - dakle, 11 hiljada dolara izvoza po stanovniku godisnje. Normalno je da u takvoj zemlji nije problem da vecina budu zaposlena - i to nije zato sto se neko "trudi da svi budu zaposleni" vec zato sto je u pitanju vrlo produktivan narod koji izvozi gomilu servisa u inostranstvo.



Kakve sad ovo ima veze sa "stranim gazdama koji izrabljuju domace radnike" :) Rekao bih da je skroz suprotno - prvo stranac izrabljuje, a ovamo "domaci' ne shvata ozbiljno svoj posao ;)



Radnicki fondovi ne otkupljuju cele fabrike (osim u suludim tranzicionim vremenima da bi ih prodali skuplje za nekoliko godina), vec ulazu ravnomerno, u bilo sta sto donosi PROFIT - Ako tebi tvoj fond ne donosi dovoljan profit, otkacices ga i ulagaces u drugi - sednes za internet, i u roku od nekoliko minuta su tvoje pare negde drugde na zemaljskoj kugli. To je globalizacija - nema "pijeteta" za domacu fabriku ako nije dovoljno profitabilna, to je najbolja usluga koju nekom mozes da ucinis - da budes brutalno iskren, sto kazu Skoti ;)


_{[Ovu poruku je menjao Ivan Dimkovic dana 20.03.2006. u 02:11 GMT+1]}

---

Citao sam negde da ce da traze naftu i na Jadranskom moru.

---

Dobro, slazem se da zakon teba da propisuje svima. A sto se tice radnika, znam da vlasnici bilo strani bilo nasi u buducnosti nece imati milosti, ipak ono sto je ono sto se meni ne svidja, na primer je to sto cesto dodje strani vlasnik raspusti radnike i onda u toj istoj fabrici pocne da proizvodi svoje produkte koji idu na nase ili strano trziste, a posle celokupan profit ide u zemlju porekla istog. Drzavi ide samo neki bedni porez, dok ovaj dodatnim nepovecimanjima plata a povecavanjem radnog vremena sebi jos dodatno povecava profit. Naravno da to rade i nasi, ali njihova zarada barem u vecem broju slucajeva ostaje ovde. Mada ako si previse liberalan i uz to globalista ni to ti nece biti vazno.

>
>Radnicki fondovi ne otkupljuju fabrike, vec ulazu u bilo sta sto donosi *PROFIT* - da li je to jasno? Ako tebi tvoj fond ne donosi dovoljan profit, ulagaces u drugi - sednes za internet, i u roku od nekoliko minuta su tvoje pare negde drugde na zemaljskoj kugli. To je globalizacija.
>
Vidis to oko radnickih fondova nisam najbolje razumeo, sad mi je jasno. Samo me interesuje kako taj ulagac moze da ima koristi od svega toga ako nije vlasnik te neke fabrike?? U svakom slucaju ni to nije nesto za nas sto nemamo dovoljno novca ni za sebe a ne za ulaganje... :'(

>

---

Ovo za Jadran je divna vest sa globalizaciju!! Mozda i neko od nas izvuce koji dinar, izgleda da je to najvaznije na svetu!!
Nacuo sam za to oko Jadrana, ali ako do toga zaista dodje a nalazista za koja sam ja cuo nalaze se u juznom delu crnogorskog primorja, moci cemo slobodno da se oprostimo od brckanja i lepe plave boje vode. Bas zbog toga sto bi to unistilo turizam mislim da im ta ideja nece lako proci.

---

Ne ide to bas tako - prvo, drzava uzima porez, drugo odlaze pare na plate, transport, struju, vodu - tesko da neko moze bas da izvuce "sav profit" napolje.



Bedni? na 100 din ide 70 din drzavi zarad plate, a koliko znam porez na dobit je, koliko bese, 18% - to je malo bez da nista nisi uradio? ;)



Profit dobre firme znaci i profit za celo okruzenje, ta fabrika ce kroz porez izgraditi put, obnoviti skolu u lokalnom mestu, nauciti radnike kako da koriste nove tehnologije i sl... - ili hoces da kazes da su Indusi i Kinezi budale pa su 20 godina proizvodili elektroniku za Amere da bi na kraju sami ovladali tehnologijom i krenuli da prave svoje kompanije koje rade to isto? ;)



Nisi ti licno vlasnik, vec je fond procentualno suvlasnik a ti si akcionar fonda - fora je u velikim brojevima i statistici.

Zamisli ovako - prosecan rast industrije u Srbiji je, hajde da kazemo, 10% (nema veze i ako nije) - Fond ulaze ravnomerno u mnogo firmi u Srbiji (recimo na 1000 mesta) - i tako su u proseku i oni tu negde oko 10% na kraju godine (kad se saberu i oduzmu svi skokovi i padovi)... Ti si jedan od 10000 suvlasnika fonda, i tvoj kapital je samo delic u plasmanu - koji zavrsava na tih 1000 mesta - ne zanima tebe gde je on tacno otisao, na kraju godine svi imate oko 10% .. u stvarnosti je komplikovanije (sa strane Fonda) - ali je za tebe isto;)

Tvoj interes je u stopi zarade fonda - a interes fonda je da ulaze tamo gde treba kako bi bio sto profitabilniji. Interes industrije je da se razvija kako bi se sto vise banaka i fondova ulagalo u nju i doslo do sirenja ;)


_{[Ovu poruku je menjao Ivan Dimkovic dana 20.03.2006. u 03:06 GMT+1]}

---

A verujem i da ce biti jos vise ratova na Balkanu.

---

evo za sve one koji kazu da vode ipak ima dovoljno...

Do 2025. dve trećine čovecanstva osetiće ozbiljan nedostatak vode

Danas oko 1,1 milijarda ljudi, ili petina svetske populacije, nema pristup ispravnoj vodi za piće, istovremeno samo 2,6 milijardi ljudi uživa minimalne sanitarne uslove, a više od osam miliona ih godišnje umire od bolesti izazvanih nezdravom vodom.



Voda je temelj života i osnovni sastojak svakog živog bića, stoga ona ili pokreće razvoj ili ograničava progres svake zajednice - od porodice do civilizacije.Potrebe za vodom odraslog čoveka iznose od 2,5 do 3 litre dnevno, a pošto se broj stanovnika na našoj planeti ubrzano povećava, potrebe za vodom rastu još brze, ali se količina zdrave vode smanjuje. Ukupna količina vode na planeti procenjuje se na oko 1.400 miliona kubnih kilometara, ali od toga je samo 2,5 odsto slatka voda.One najcrnje prognoze upozoravaju da se bližimo vremenu kada će potreba za vodom premašiti zalihe i kada će uslediti ratovi zbog pijaće vode, kakvi se, doduše, već vode u više regiona sveta.UN su pre desetak godina proglasile 22. mart za Svetski dan voda, ističući time važnost voda za svaki razvoj.

Borba za vodu je istovremeno borba za održivi razvoj čovečenstva, ističe se na svim međunarodnim skupovima o vodi od kojih se jedan upravo završava u Sjudad Meksiku - četvrtom po redu Svetskom forumu o vodi (koji se održava svake treće godine) pod pokroviteljstvom Svetskog saveta za vodu. Cilj ovogodišnjeg skupa, koji je trajao od 16. do 22. marta, bio je da se unapredi nezadovoljavajuće stanje u svetu što se tiče vode i da se istakne njen ključni značaj za zdravlje, privredni razvoj i očuvanje osnovnih civilizacijiskih tekovina.Statistika izneta i na skupu u Meksiku je neumoljiva: danas oko 1,1 milijarda ljudi, ili petina svetske populacije, nema pristup ispravnoj vodi za piće. Većina njih živi u Aziji, Južnoj Americi i podsaharskoj Africi. Istovremeno, samo 2,6 milijardi ljudi na Zemlji uživa minimalne sanitarne uslove, a više od osam miliona ljudi godišnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagađenom vodom, preneli su svetski mediji.Jedan od milenijumskih razvojnih ciljeva UN je da se do 2015. godine prepolovi broj ljudi koji nemaju održiv pristup pijaćoj vodi i sanitarijama, ali vlada rasprostranjeno ubeđenje da ovaj cilj neće biti ostvaren.
Eksperti UN procenjuju da bi za dostizanje tog cilja bilo dovoljno obezbediti 6,7 milijardi dolara godišnje, ali ima i procena da su potrebna veća sredstva - od 7,5 do čak 25 milijardi evra. Pritom, poređenja radi, samo u Evropi i u SAD se godišnje za hranu za kućne ljubimce izdvaja 17 milijardi dolara!? Najtragičnije je što svake godine od bolesti vezanih za neispravnost vode - kao što su kolera, dijareja ili tifus - ili zbog njene nedostupnosti, umire najviše dece. Samo odd dijajere dnevno umre oko 6.000 ljudi.U UN, kao i na ovogodišnjem Svetskom forumu o vodi, istaknuto je da se sa vodom u svetu loše gazduje i da i u tome ima udela korupcija. Na primer, u mnogim zemljama u razvoju oko 40 odsto sveže vode se gubi zbog razlivanja iz kanala, oticanja iz vodovodnih cevi i nelegalnih priključaka na vodovodnu mrežu.

Najkvalitetniju vodu imaju: Finska,Kanada,Novi Zeland, Velika Britanija, Japan, Norveška, Rusija, Južna Koreja,
Švedska i Francuska, može se pročitati na eko- sajtovima na Internetu.Poseban problem predstavlja zagađenje podžemnih voda koje najpre uzrokuje poljoprivreda - zbog korišćenja veštackog đubriva, ali i otpadne voda iz naselja. Inače, u svetskoj potrošnji vode poljoprivreda ima udeo od 90 odsto, a industrija i domaćinstva po pet odsto. Voda i otpad povezani su neraskidivo i pogubno. Svaki otpad dospeva do podžemnih voda i zagađuje je, a to je dugotrajan i ljudskom oku skriven proces.
Vodu moramo da štitimo i štedimo, jer je time čuvamo i za generacije koje dolaze,a posebno najmlađe treba vaspitavati da uče da cene i štede vodu, kao i da vole prirodu i budu osetljivi na pitanja zaštite čovekove okoline.Koliki je značak očuvanja voda svedoči i činjenica da je Svetski forum o vodi ove godine, pored ostalog, razmatrao i pitanje da pravo na vodu bude zapisano u ustavima država.

http://www.pink.co.yu/vesti/vest.php?vid=2152

---

Fabrike vode mogu da proizvedu vodu za pice i od morske vode tako da mislim da nece biti rata oko vode.

---

@pctel a jel ti znaš da do sada (a i u narednih 10-ak godina) nema ni jedna jedina fabrika koja prečišćava morsku (slanu) vodu!
Nemaš pojma koliko je skup proces filtriranja i prečišćavanja jedne takve vode.

I na kraju krajeva zapamtite to da ne može SVAKA voda da se prečisti...

To je sve iz razloga sto se populacija povecava. Zato ne razumem zasto su ljudi protiv bele kuge. Ionako smo prenaseljeni. Ako nas ima manje samo cemo vise ocuvati prirodna bogatsva nase zemlje a i manje cemo je zagadjivati.

Ne pitaj kome zvoni
Kada su počeli prodavati običnu vodu u bocama, činilo nam se da je to šala; bili smo seljačići i mislili smo da nam u mineralnoj naplaćuju mjehuriće.

- piše Miroslav Zec
Trgovina vodom danas je ogroman posao, težak oko 500 milijardi američkih dolara, a predviđa se da će u nekoliko narednih godina dosegnuti i tri bilijarde. To je ujedno i jedan od najbrže rastućih sektora globalne privrede; 1990. godine privatne vodoopskrbne usluge postojale su u svega 12 država, a danas postoje u njih 56 i opslužuju 545 milijuna ljudi, što je 9 posto čovječanstva. Riječ je o iznimno centraliziranom biznisu - tri najveće korporacije drže veliku većinu tržišta. Prvak je francuski SUEZ, koji opslužuje 117,4 milijuna ljudi. Drugo mjesto sa 108,2 milijuna mušterija drži također francuska kompanija - Veolia Enviroment, bivši Vivendi. Njemačka korporacija RWE je treća, ona napaja 69,5 milijuna grla. "Nacionalnost" ovih tvrtki nije nevažna; voda je, naime, pretežno europski biznis - od sedam najvećih, šest je europskih korporacija. čak su i ogromne američke korporacije poput Enrona i Bechtela naučile važnu lekciju kada su se upustile u posao s vodom - dopušteno im je obavljati samo manje projekte koji ne privuku pozornost francuskih divova.
Razvijene i nerazvijene zemlje u jednoj su stvari jednake, a to je postojanje pritisaka da se voda privatizira. No, dok su u razvijenim zemljama ti pritisci rezultat unutarnje politike i lobiranja moćnih korporacija, pritisak na nerazvijene dolazi izvana - institucije koje najintenzivnije "pritišću" jesu Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka.
Taktika koju MMF i SB koriste pri nagovaranju zemalja u razvoju trostruka je - ponekad je to nametanje privatizacije kao uvjeta za dobivanje kredita i zajmova, drugi put davanje prednosti pri financiranju privatnih projekata naspram inicijativa javnog sektora, a nekad i izravno nagovaranje siromašnih vlada na privatizaciju vode kako bi smanjile vanjski dug.

No, te dvije nisu i jedine nadnacionalne institucije koje se aktivno zalažu za privatizaciju vodnih bogatstava; taj je proces visoko i na listi prioriteta Europske banke za obnovu i razvoj, ali i same Europske Unije. S "približavanjem Hrvatske europskim integracijama", što je omiljena fraza naših političara, bilo bi ravno čudu kada bi proces privatizacije zaobišao naše vodene resurse. Strani nam primjeri, nažalost, sugeriraju kako to neće biti nimalo ugodno iskustvo.


VLASNICI KIŠE


Jedna od zemalja koja je najdalje odmakla u procesu privatizacije vode jest Velika Britanija, u kojoj je vodoopskrbni sustav privatiziran još osamdesetih godina, za vladavine Margaret Thatcher. Kao kolijevka kapitalizma, to je i zemlja u kojoj je voda najtemeljitije privatizirana - dok se obično privatiziraju usluge ili daje koncesija na korištenje izvora, u Britaniji su vodna bogatstva u cijelosti prešla u privatne ruke. Cijene vode diljem zemlje otad su prosječno porasle 67 posto, s pojedinačnim poskupljenjima i do 450 posto. Divljanje cijena rezultiralo je, pak, isključenjima više tisuća korisnika koji si vodu više nisu mogli priuštiti, a opće smanjenje dostupnosti pitke vode dovelo je do šesterostrukog porasta učestalosti dizenterije. Privatizacija vode tako je privukla i prilično neočekivanu osudu Britanskog medicinskog udruženja.
Koliko su neobuzdani apetiti privatnih kompanija pokazuje slučaj engleskog seljaka koji je bio prisiljen plaćati vodu premda se opskrbljivao iz vlastitog bunara. Objašnjenje je glasilo - kiša koja mu puni bunar u protivnom bi se slila u vodoopskrbni sustav, pa je dužan obeštetiti vlasnika.
Koliko god to čudno zvučalo, prisvajanje kiše nije rijedak primjer ni drugdje u svijetu; kao u Australiji, gdje su lokalne vlasti na više mjesta potpuno zabranile skupljanje kišnice te pročišćavanje i upotrebu mutne vode iz okoliša, ili u Boliviji, gdje je zbog vode izbio pravi ulični rat. U bolivijskom gradu Cochabambi prava na distribuciju vode kupio je igrač s hrvatske autoceste - američki Bechtel, odnosno njegov ogranak Aguas de Tunari. Pravo na distribuciju gradske vode tada je naplaćeno manje od 20 tisuća dolara, a koncesionar je odmah po sklapanju ugovora najavio kako će udvostručiti, potom i utrostručiti cijenu vode. Kako u Boliviji, najsiromašnijoj zemlji Južne Amerike, prosječna mjesečna plaća iznosi svega 67 američkih dolara, računi za vodu mnogima su premašivali trećinu ukupnih prihoda, pa je došlo do vala štrajkova i uličnih prosvjeda. Diktator Hugo Banzer, koji je Bolivijce navikao tući još od sedamdesetih godina, na prosvjede je silovito odgovorio. Nakon gotovo četiri mjeseca neobuzdanog uličnog nasilja u kojemu je, među ostalim, policija ubila 17-godišnjeg dječaka hicem u lice, vlasti su ipak bile prisiljene popustiti, a Bechtel se morao povući iz Bolivije. Slučaj je sada na sudu, a odšteta Bechtelu zbog kršenja ugovora zacijelo će biti milijunska.


PAD KVALITETE VODE, LAŽI I KORUPCIJA


Monolitni argument kojim se redovito pravda privatizacija vode jest navodno usavršavanje vodovodnih sustava zahvaljujući privatnim investicijama. U praksi se ta laž otkriva u svojoj punoj veličini, i to čak i u razvijenim zemljama, a o trećem svijetu da i ne govorimo. Udio vodoopskrbnih instalacija čije se stanje može okarakterizirati lošim u Velikoj je Britaniji između 1993. i 1998. godine porastao s 9 na 11 posto. S druge strane, izvješće Inspektorata za kvalitetu pitke vode (DWI) iz 1998. godine pokazuje kako je porasla i zagađenost vode; u čak 80 posto mreže premašene su dozvoljene količine nitrata, željeza, olova te raznih pesticida.
U Francuskoj je podignuta tužba protiv privatnih kompanija nakon što je otkriveno da 5,2 milijuna Francuza pije "bakteriološki neprihvatljivu" vodu, i to usprkos činjenici da je voda u prosjeku 30 posto skuplja tamo gdje su usluge privatizirane.
Još je gora situacija u Južnoafričkoj Republici, u kojoj nakon privatizacije u nekim krajevima zemlje vode, i to prljave, ima svega par sati na dan, s tim da ponegdje svakodnevno iz slavina nekoliko sati dnevno izlazi samo zrak, a da se pritom mjerila za potrošnju uredno "vrte".
Laži i korupcija također su čest pratitelj prodora privatnih kompanija u vodoopskrbu. U Buenos Airesu francuska kompanija obvezala se uložiti milijardu američkih dolara u vodovodni sustav; uložili su 30 milijuna. Obećali su i smanjiti cijene za 27 posto; povećali su ih za 20 posto. Obećali su i izgradnju postrojenja za pročišćavanje kanalizacije, ali, dakako, ni to nije ostvareno, pa se čak 95 posto masivne gradske kanalizacije izljeva u rijeku Plata.
U Jakarti su ugovori dodijeljeni kompanijama Thames Water (ogranak RWE) i Lyonnaise des Eaux, i to zato što su se u posao uključile kompanije u vlasništvu dobrih prijatelja predsjednika Suhartoa.
češki primjer, s druge strane, nije zakonski upitan, ali upućuje na nevidljivu moć vodovlasničkog lobija - lokalne su se vlasti ondje obvezale kompanijama koncesionarima nadoknaditi svaki mogući gubitak u poslovanju.


SOCIJALNA, HUMANITARNA I EKOLOŠKA KATASTROFA


Što se tiče socijalnih troškova, oni su golemi i neravnopravno raspodijeljeni. Uz brojne otkaze koji gotovo neizbježno prate prijelaz vodoopskrbne djelatnosti u privatne ruke, neizbježna su i već spominjana masivna isključenja siromašnih korisnika. U zemlji u kojoj je pitanje siromaštva uvijek i rasno pitanje, Južnoafričkoj Republici, isključivanje vode doseglo je razmjere humanitarne i zdravstvene katastrofe. čak deset milijuna siromašnih Južnoafrikanaca isključeno je iz sustava, a od te je brojke dva milijuna i izbačeno iz svojih domova zbog neplaćenih računa za vodu. Kao izravna posljedica masovnog isključenja pitke vode izbila je najgora epidemija kolere ikad zabilježena u toj zemlji. Oboljelo je 250 tisuća ljudi, tristotinjak je umrlo.
Da problem nije "samo" zdravstvene prirode, već da poprima i razne druge konotacije, vidljivo je na primjeru Gane. Kako je u Gani uobičajeno da žene obavljaju poslove poput nabavke vode, kao izravna posljedica isključivanja vodovodnih korisnika opada kvaliteta obrazovanja u djevojčica - one sada, umjesto da idu u školu, moraju u udaljena mjesta po često ionako nepitku vodu. Zapravo je stupanj obrazovanja djevojčica u opadanju čak i u obiteljima koje uspijevaju platiti račune za vodu - kako su usluge poskupile, mnogim obiteljima na rubu preživljavanja školovanje djevojčica postalo je neprihvatljiv trošak. Inače, i u toj državi je kolera u porastu, a dospjela je i na neslavno drugo mjesto po učestalosti neugodnog parazita Gvinejskog crva.
U nastanku je i ekološka katastrofa koju će privatizacija vode, dokidajući konzervacijsku praksu, zasigurno iznjedriti. Kada voda postane roba, proizvođači i distributeri s njom rade isto što i s drugom robom - nastoje potaknuti povećanje potrošnje. Vodovodi se, osim toga, obično privatiziraju zajedno s kanalizacijom, a privatnici potom upravo na sustavima za pročišćavanje nastoje srezati troškove (kao u Buenos Airesu).
U američkoj saveznoj državi Michigan vodi se sudski spor između lokalne zajednice i Nestleovog ogranka Ice Mountain Spring Water, koji, crpeći gotovo 40 tisuća litara vode na sat, uništava tamošnja jezera i močvarno stanište. A ta je priča metafora 21. stoljeća - zastrašujuća slika moćnog i bezobzirnog sustava koji crpi okoliš do uništenja kako bi privilegiranim potrošačima prodao zadnju preostalu robu na Zemlji - pravo na život.
Dobro došli u budućnost!

gluposti:)NASA je vec napravila nesto kao proizvodnja vode iz atmosfere:)(u malim kolicinama)mozda se voda bude kupovala ali da nestaje?nja:)ja se vise brinem da nas ne zadesi neki jak virus poput pticijeg gripa onda moramo u space:)