Takvo ponasanje pasa je uslovljeno borbom za teritoriju. Kada se sukobe dva psa, oba procenjuju koji je od njih jaci(ne mora uvek da bude fizicki obracun), pas koji izgubi tu borbu odlazi porazen, medjutim pobednik mora da ga juri i da ga otera totalno sa teritorije koju brani da se pobedjeni ne bi ponovo vratio na nju ako ostane u blizini. Pas vidi kola ili biciklistu kao protivnika koji mu ugroze teritoriju, koji se njega uplasi(kad prodju pored njega) i samim tim pokusava da ih otera do granice svoje teritorije i da mu da do znanja da se vise tu ne pojavljuje. Zasto bas juri tocak ili pedale, verovatno sto su ti delovi koji mu deluju onako kako najpribliznije izgledaju noge protivnika dok bezi. Verovatno i odraz sopstvenog lika ima udela u svemu ovome.

Delovi noge u trku opisuju pri vecoj brzini kruznicu(na sta ga neka refleksija na felni moze asocirati na trk protivnika), sto moze da navede psa da pomisli da ako ugrize taj deo da ce time srusiti "protivnika" i tako ga onesposobiti za eventualnu daljnu borbu. Drugi razlog je to sto mu ti delovi kojim se najvise pokrecu istovremeno deluju kao i najblizi za ugriz. Verovatno se vremenom fokus sveo na njih i zbog vece uocljivosti pri jurnjavi, dok se telo kao relativno staticno u tom trenutku napada zanemaruje.
Mislim da je neka slicna situacija opisana u knjizi "Sebicni gen", ali ne mogu da tvrdim 100 posto.

Lajanje je jedan od metoda da se proceni ko je jaci jer je upotreba sile tek krajnja mera. Kada se desi da npr, biciklista stane, pas prestaje da laje jer se situacija promenila, on je tumaci kao da protivnik koji je do tada pobedjen i slabiji, sada hoce da uzvrati, pa procena o sopstvenoj i protivnikovoj snazi ponovo pocinje.