Citat:
Znaci stvarno ne mogu da a da ne odgovorim, na provokacije :-)!
Ni ja. Zato se i skupljamo ovde.
Prilicno tacno
opazas stvari. Medjutim, prilicno netacno
vrednujes i na kraju dolazis do jako cudnih zakljucaka.
Mogu prilicno lako da se identifikujem sa time sto pricas, jer sam svoje prve nepune dve godine proveo po vukojebinama
unutrasnjosti Amerike, i da sam ostao na tome, verovatno bih pricao isto. Neki moji ortaci (kad tebe citam kao da slusam njih)
su pokupili prnje i otisli iz americkih vukojebina nazad kuci, a ja sam reskirao i pokusao da pronadjem tu bolju Ameriku.
Pokusacu da ti objasnim (a i da time korigujem neke stvari koje neutralni citaoci teme mogu pogresno da ukapiraju na osnovu
tvojih postova):
Prva stvar: poredis babe i zabe.
(jako mi izgleda da si krstario uzduz i popreko po tzv. heartland-u, a da nisi video vece sredine i vece gradove).
Pravo poredjenje Srbije i USA bi trebalo da ide po ovim izohipsama:
NewYork - Beograd
Chicago, Miami - Nis
Boston - Novi Sad
Seattle - Sombor (mada pre Ljubljana ili Pula)
San Francisko - Budva (ili pre Dubrovnik)
San Jose - Podgorica
Pensilvanija - Backa/Banat
Dalas - Cacak
Atlanta - Leskovac
Las Vegas - Guca (uz predpostavku da Sabor traje bez prestanka).
To sto ti radis je da poredis Beograd sa americkom provincijom. Cinjenica je da Amerika nije Atlantida pa da su zitelji u svemu i
svacemu savrseniji od svega okolo, i da provincijski i metropolitan duh postoje bez razlike po celoj planeti.
Pitanje je samo koliko i jedan i drugi duh uspeju da modeliraju svoje okruzenje.
Uzmi sada pa
uporedi pandane u svakom pogledu - materijalnom, kulturnom, usluge, servise, saobracaj, modu, zabavu, desavanja,
eleganciju, arhitekturu, slikarstvo, izloge, parkove, face, automobile, cvece, biljke, pa ces videti jednu drugu sliku.
Cinjenica je (u tome bih se slozio sa tobom) da u Srbiji ne nigde postoje tolike dusevne i duhovne provincije kao u USA. Gde god
da odes, sa nekim ces se pitati za zdravlje, popiti pice, otici na rucak, upoznati se, odigrati fudbal, muvati neke lokalne zenske sa
nekim uspehom. U nekim sredinama u USA gde sam bio, sve ovo je mislena imenica, mentalitet ljudi je tezak kao crna zemlja, i ispada
potpuno bespredmetno bilo sta pokusavati nego zagrabiti sto vise love u dzepove i zbrisati glavom bez obzira nazad kuci.
Opet, uzmi pa
uporedi pandane - te Amere sto si video u unutrasnjosti, pa uporedi sa rajom sa
www.kobajagrande.com (licimure iz
Kikinde), pa ces opet videti jednu drugu sliku od te sto je prezentiras.
...ali, to je u
nekim sredinama...
Druga stvar:
Koliko sam uspeo da shvatim, ti si bio u nekoj formi turizma, bez konkretnih obaveza. Opet, odprilike znam kako to izgleda - bilo je
perioda kad sam i ja tumarao unaokolo (dok se ne srede papiri, dok se ne pronadje skola, dok se ne dobije prvi posao).
Medjutim, dragi moj prijatelju, za razliku od Srbije gde se u svako doba dana moze uci u prepun kafic, u Americi je to sasvim druga prica.
Kad nisi ustrikan (ne studiras, ne radis,...) prica izgleda drasticno razlicita od Srbije gde u svako doba dana mozes da naidjes na nekoga
poznatoga u kaficu. Istina je - koga god sretnes na ulici, svi su bas levaci.
Pravi ljudi, veruj mi na rec, cak i vukojebinama uglavnom sede po svojim ofisima i rade nesto pametno. Tokom dana, mozes ih videti samo
za vreme rucka, uvece su kod kuce sa decom, eventualno vikendom negde izmile.
Ameri ne znaju da bleje, uvek nesto moraju da rade. Cak i kad muvaju zenske, moraju da ih vode na odbojku, hajking, bajking,...kad im se
desi faking, ni sami ne znaju kako je do toga doslo.
Trece:
Amerikanci su sve nego neinventivni. To je tesko pogresna procena o kojoj necu mnogo da diskutujem.
Cetvrto:
Kakva god da je Amerika zemlja, ogromna je i stabilna, radi i stvara svoje okruzenje. Potpuno nema smisla porediti je sa jednom malom
operetskom zemljom u kojoj gotovo vise niko da nije pravi, od cistaca preko umetnika do politicara koja je sva (kao da je u gornjem delu
pescanog sata) navrla da utekne u krug dvojke a odatle u bezdan, i sve svoje sanse bazira na tome da ce neka ruka da preokrene pescanik
naopacke.
...i sve tako poslednjih sto pedeset godina...
[Ovu poruku je menjao milanche dana 02.11.2007. u 06:40 GMT+1]