Došla mi je sestra u posetu iz Namačke,i dok sam ja menjao eure u jednoj menjačnici,ona je ušla da pogleda neki srebrni nakit,narukvicu,ili ogrlicu,možda i jedno i drugo.I,kada je pitala prodavca koliko košta,on joj je odgovorio ovim rečima:
"Skupo je to za vas i rekao joj da preko puta pošte ima jeftinijeg nakita".
Ona je bila u jakni i ogrnuta šalom,ali opet je izgledala moderno,a ne kao neka klošarka.
To je puno začudilo,i posle je na telefon zetu (Nemcu) pričala, kako to nigde nije doživela dosada da joj kažu,a obišli su pola sveta.
Ja sam joj rekao da je trebala da izvadi nekoliko hiljadarki Eura, i da ga pita da li je to dosta, i da mu kaže da se ne razume puno u dinare.
Ona ima unikatne masivne minđuše i zlatan sat sa onim staklićem od dragog kamena,i kasda je to kupila, vredelo je oko 5000 Maraka,
a ima i još mnogo raznog zlatnog nakita.
Nisam ovo rekao da bi se hvalio,jer ja zlato ne volim i stalno sam je zezao kako je okićena ko luster saborne crkve u Nikšiću,
Kako je zlato kičerajski žuto za moj ukus i da ima đavolji žig na sebi.
Samo sam se iznervirao,zbog tog glupog prodavca,i Vlasnika te zlatare.
Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla...