Godinama se uveravam da je hleb u Beogradu najlošiji u okruženju. Kad kažem hleb mislim na one vrste za široke narodne mase tzv. beli i polubeli. Kad god odem van Beograda uverim se da je tamo hleb bolji (a često i jeftiniji). U Raški, u Mrčajevcima, u Baru, u Grčkoj bilo gde. Na letovanju sam mogao da jedem sam hleb i da uživam. Drugovi takođe pričaju kako je hleb ovde bljutav.
Zašto je hleb u Beogradu kao šećerna vuna, zašto nema hrskavu koricu? Čak kad kupujem u blokovskom hipermarketu koji ima Fidelinkinu pekaru, čak i kad naletim na još toplu veknu, hleb je tanke i mekane korice.Valjda je brašno u Srbiji svuda isto, jedini razuman odgovor je u ubrzavanju postupka proizvodnje jer treba ispeći toliko hleba za svetinu.
Ono što me zapanjuje su razne kontrole o kojima novine pišu. Uvek pronađu da je hleb dobrog kvaliteta, a on je sve gori. Pekari sve više varaju na masi i sastojcima, hleb se farba da ispadne crn "kvalitetniji", kao ražani se prodaje hleb od brašna tip-500 sa tragovima raži... Ako nekome lekar preporuči da ne jede beli hleb a on kupi ofarbani i nadrlja ko snosi odgovornost?






Zašto je hleb u Beogradu grozan
Re: Zašto je hleb u Beogradu grozan