Nećete pokvariti oči od gledanja stereograma, sigurno

Možda samo poboljšate vid terajući očne mišiće da se kreću tamo-amo

Elem, svoj prvi stereogram sam „dekodirao“ možda krajem osnovne - početkom srednje škole. Ubrzo zatim sam shvatio kako stereogrami funkcionišu, i za „izoštravanje“ stereograma mi nije potrebno više od sekund-dve. E sad, nekada nije baš najjasnije šta se na slici formira pa mi treba i do pola minuta da prokljuvim, ali u većini slučajeva i za to nije potrebno više od par sekundi.
Kako rade stereogrami? Ljudski mozak formira trodimenzionalnu sliku na osnovu informacija koje dobija od očiju. Kada gledamo u predmet koji nam je bliži, linije pogleda iz očiju ukrštaju se ranije, pod većim uglom, pa nam stoga taj predmet i izgleda bliže. Stereogram koristi isti ovaj trik - u neku ruku stereogram je optička varka.
Naime, primetili ste da svaki stereogram ima određenu vertikalnu teksturu koja se nekoliko puta ponavlja. Ipak, primetićete i to, da te teksture nisu identične, i manje-više krivudaju po vertikalnoj osi. Baš zbog tog krivudanja, stereogram će formirati određenu sliku, koju je njegov kreator zamislio.
E, sad nastupa tehnika gledanja stereograma: treba učiniti jednu stvar koju ja zovem „ukrštanje“ pogleda, što se lako dobija fokusiranjem neke tačke u daljini (recimo zid iza monitora i sl.), ili prostim „opuštanjem“ očiju. Naime, pogledate u stereogram, i onda, onako, opustite oči i sačekate da vam se pogled očiju raziđe i da dobijete dve slike koje se polako razilaze.
Slike će se razilaziti, a vaš cilj je da njihovo razilaženje zaustavite u momentu kada se dve susedne vertikalne teksture poklope. Ovde treba istrenirati oko da bi to lako mogli da učinite. Kad se jednom oko istrenira, stereograme ćete zaista moći da vidite par trenutaka nakon što vam se zagonetna slika nađe pred očima.
Eh, ako nekom i dalje nije jasno šta i kako, nek progugla, verovatno je neko sve ovo objasnio bolje od mene

Inače više puta sam pročitao da postoji neki mali procenat ljudi koji ne mogu da vide stereograme. Po mom mišljenju, to mogu biti samo ljudi koji inače ne mogu da „osete“ prostor, tj. vide u 3D iz nekog razloga.