Ne mozem da veruvam,
Konacno se slazem sa Dimketom ;)
Tacno, beogradjani nemaju naglasak.
A I.Bjelica je... bunar.
Nego,
Rasprava o jeziku ne vodi nigde, a sta je ono momak pitao? Sta je to bg imao? Kao da je pitao u kojim mernim jedinicama se to meri – kg, m2 ili se maze na hleb. Ne momak, to se ne moze objasniti. To je ono ‘nesto’ sto je bilo i vise nema, ili samo u tragovima je ostalo.
Komsije i prodavac na kiosku su govorili dobar dan, na kosutnjaku niko nije sekao sumu a na adi je bilo stado srna pre nego sto su dosli oni sa ‘utokama’ i stavili ih u gepeke. Govorilo se – hvala, molim, izvolite, izvinite isl nevazne reci. Niko se nije dovikivao preko ulice ili sa prozora 6og sprata.
Tad je bilo uobicajeno da se kao treci umesas u neku situaciju i opomenes sabana – tako se ne razgovara. Ako treba objasnis mu to i poblize.. nadlanicom.
Zivelo se nekim svojim normalnim ritmom. Svaki kraj za sebe je imao svoj ‘nacin’ i da svoje i izraze. Posle samo dve recenice si znao iz kog kraja je taj neko – zemun, zvezdara, bilo koji. I da, ti izrazi su se koristili samo medju sobom. Ne znam da je neko cak i pokusao da tako, tim slengom, prica van grada, pa cak i kraja jer je to bilo glupo. Prosto ne bi te razumeli. Tako da te price da bg likovi se k.urce cim izadju van grada su netacne.
Kako opisati?
Tako da je to kao kad pokusavas da opises smekera – znas on ne nosi bele carapke vec one.. - isl ‘opisi’. Znas i vidis da jeste, ali nema za to reci. Ili devojku sa onim – dobra je za naticanje. Mislim...
A da mi jesmo bili ‘na piku’ od JNA do dansnjih dana, jesmo. Zasto, ni sam ne znam. Ni dok su mi u vojsci pretili ni u drugim sl situacijama samo zato sam odakle jesam. Zavist rekao bih. Nemam drugo objasnjenje. E sad na sta su zavidni, drugo je pitanje, ne vidim da zivim bolje od nekog u kg, va, ns, sub ili gde god. Cak intimno mislim da se u malim mestima bolje i lepse zivi.
A da postoji jedan soj dosljaka sa cudnim stavom, bar za mene dok nisam tokom vremena uklaviro o cemu je rec, zaista postoji. Termin – pusten sa lanca – izgleda nije slucajno. Recenica glasi – sve mi je dozvoljeno, ovde me niko ne zna.
Oslobodjeni stege / pogleda / kontrole svoje u vidu rodbine, obicaja ‘postenja’, ‘morala’ lokalnog, zamisljaju – sad sve mogu. U sustini, kako oni gledaju na stvar i jeste. Niko ih bre ne zna!
Kako dolaze iz nedomacinske sredine ocigledno, gde se nije znao red i poredak, postovanje i mera, donose tu svoju agresiju prema nepoznatom, hrleci u ‘nesputanu slobodu’. Neukorenjen kod kuce ‘malo poleteo’, anoniman u gradu.
Svakako, ne odnosi se na sve, ne skacite odmah u protivnapad, odnosi se na neke, manjinu, a iz pristojnosti cemo precutati konkretno i koje likove.
Slicnih sabana je bilo u i bg naravno, samo sto se ranije tacno znalo u kom delu grada pa cak i u kojoj ulici. I van svog kruga se nisu mnogo micali. Danas su oni svuda.
Mene licno, a i za svoje prijatelje znam, zabole haralampije ko je i odakle samo dok se drzi onog ‘zivi i pusti druge da zive’.
Elem, nije sve dozvoljeno, samo se tako moze ziveti u zajednici.
gleb