Dobro jutro, junačine!
Mihailo Stevanović, «Gramatika srpskohrvatskog jezika za gimnazije»,
šesto izdanje, Obod — Cetinje 1968.

... Štokavski jekavski govori nemaju odveć arhaičnih osobina, nego svi oni idu u novoštokavske govore, ali i njih po starini crta delimo na starije i mlađe.
Stariji novoštokavski govori ijekavskog izgovora zahvataju najveći deo Crne Gore i deo Sandžaka jugoistočno od Sjenice. Poznati su pod nazivom
zetsko-sjeničkih.
... Kao i stariji novoštokavski dijalekat ekavskog izgovora, i ovaj se dijalekat odlikuje čuvanjem stare akcentuacije ...
... Ovo govori o dužem razvitku zetsko-sjeničkih i kosovsko-resavskih govora u sličnim uslovima, o njihovu ukrštanju — dakle, o bliskim dodirima i mešanju predstavnika ovih dijalekata — otprilike do kraja XV veka. Zapažaju se razlike po nekim dijalektičkim crtama i između pojedinih od ovih govora, koje su se nesumnjivo pojavile u uslovima donedavnog plemenskog života u Crnoj Gori. Ali je važnije istaći razlike pojedinih od govora ovoga dijalekta koje su dobivene ukrštanjem sa drugim susednim dijalektima. Tako se od ostalih razlikuju vasojevićki i sandžački ...
... Iste osobine iz hercegovačkog prodiru i niz reku Zetu prema jugoistoku u bjelopavlićki govor.
Mlađi novoštokavski ijekavski govori poznati su pod nazivom
hercegovačkih govora, mada se oni nalaze i u pojedinim oblastima daleko van Hercegovine ...
... u istočnoj Bosni, u Bosanskoj krajini i u srednjoj Slavoniji, severozapadnoj Crnoj Gori, severozapadnom Sandžaku i zapadnoj Srbiji do šumadijsko-sremskog govora ...
... Najozbiljniji protivnik Vukove reforme bila je crkvena jerarhija s mitropolitom Stevanom Stratimirovićem na čelu.
... Književnici su, skoro svi, takođe bili protivu Vuka. Na rečima su se i oni slagali sa zahtevom da narodni jezik bude književni. Ali, po njihovu mišljenju, to nije mogao biti jezik kojim govori prost narod, već je kao književni valjalo zadržati jezik obrazovanije klase — isti onaj jezik za koji su se zalagali crkveni krugovi.
... Vukovi protivnici u borbi su se služili svakojakim sredstvima; opadali su ga i klevetali kako je ceo njegov rad upravljen protivu srpstva i pravoslavlja. Vuk za književni jezik traži prostonarodni jezik i daje novu azbuku — ono isto, dakle, što su austrijske vlasti nedavno nasilnim putem htele nametnuti; on živi stalno u nemačkom i katoličkom Beču, oženjen je Nemicom i katolkinjom, stalno ga pomaže austrofil i katolik Kopitar; on iz latinske azbuke pozajmljuje slovo
j, a iz ćirilice izbacuje mnoge znake; sve radi za račun Beča i katoličke propagande, a protivu interesa svoga naroda ...