Malo se kasnije uključujem, al šta sad. Pa da razjasnimo neke stvari. Prvo, NDA ugovor kao takav ne služi da se zaštiti izvorni kod, već je isti automatski zaštićen zakonom o autorskim pravima, samo je pitanje kome idu ta autorska prava. Recimo, kada se radi na freelance sajtovima, obično freelance sajt ima ugovor (a koji moraš da prihvatiš da bi uopšte radio preko njega) i u kome jasno piše da sav materijal koji proizvedeš radeći za nekog kupca, pripada upravo tom kupcu, a to se odnosi između ostalog i na izvorni kod. Prema tome, nema nikakvog dodatnog naplaćivanja ako hoće autorska prava na sors, jer mu po ugovoru već pripadaju. Dakle, računa se da si to što si razvio, razvio za njega, a ne za sebe, pa onda odlučio da prodaš. Naravno, ako radiš direktno sa klijentom, van freelance sajtova, onda ta pravila ne važe, već se sve definiše u dogovoru sa tim klijentom i ti si slobodan da mu ponudiš svoje uslove, recimo ako hoće samo program na korišćenje, onda je cena 1000 evra, ako hoće kompletna prava na kod onda 10.000 evra, itd. Naravno, to što će nekome pripasti prava na izvorni kod, ne znači da se delovi tog koda ne mogu ponovo iskoristiti kada se radi za nekog drugog klijenta, to bi bilo smešno, već samo znači da se taj izvorni ne sme ponovo iskoristiti u celini takav kakav jeste. Međutim, ako ti promeniš nazive promenljivih, imena kontrola, GUI, malo razbacaš kod unaokolo, neke delove ukloniš, neke dodaš... to više nije isti kod, pa si miran.
Što se tiče NDA, kao što rekosmo, on ne služi da zaštiti izvorni kod, već najčešće ideju, koncept, poslovne tajne, osetljive podatke i slično, ali i taj NDA nije svemoćan i postoje ograničenja dokle može da ide, tj. šta može njime da se zaštiti. Dakle, NDA ne može da ti zabrani da pričaš okolo na čemu radiš (mada je dobra poslovna praksa da ne pričaš o tome dok se projekat ne završi i pusti u pogon, čisto radi dobrih odnosa sa klijentom, nevezano za NDA), ali može da ti zabrani da otkrivaš detalje o tom projektu. Na primer, radiš za nekoga nekakvu socijalnu mrežu i sad klijent ima neku jedinstvenu ideju koju želi da zaštiti NDA ugovorom. Tebi niko ne može da zabrani da pričaš okolo kako radiš nekakvu socijalnu mrežu, niti to može spadati u poslovnu tajnu tvog klijenta, ali može da ti zabrani da otkrivaš tu jedinstvenu ideju. Takođe može da ti zabrani da otkrivaš okolo neke pojedinosti vezane za taj projekat, tipa kako će se zvati ta socijalna mreža, koji će domen koristiti, kada se planira puštanje u rad, na koji način klijent planira da zaradi od te ideje i slično. Isto tako, NDA može da služi da zaštiti neke privatne podatke koje klijent mora da ti dostavi da bi ti odradio projekat. Recimo da klijent ima neku bazu podataka sa njegovim klijentima i sad hoće da mu ti odradiš frontend za tu bazu. On će podatke iz te baze zaštititi NDA ugovorom pre nego što ti je pošalje, što tebe obavezuje da podatke iz te baze ne deliš i ne prodaješ trećim licima. Ili, recimo da klijent mora da ti dozvoli pristup njegovom sistemu radi instalacije i podešavanja neke aplikacije ili web sajta koji si mu odradio, klijent može da zatraži potpisivanje NDA koji će ti zabraniti da iznosiš javno ono što si video kod njega na sistemu, bilo da je to baza klijenata, finansijski podaci ili nešto deseto.
Dakle, NDA se struktuira tako da zaštiti neku konkretnu stvar ili više takvih stvari i obično se prepušta iskusnim advokatima koji znaju tačno šta treba da zaštite, a da to bude u skladu sa zakonom, što NDA kao i svaki drugi ugovor mora da ispoštuje.
Naravno, to je u teroiji. U praksi, dosta klijenata, pogotovo ako se radi o manjim poslovima, te NDA ugovore obično skine gotove sa nekog sajta i samo stavi svoj potpis ili pak naškraba nešto sam, te se dešava da isti taj NDA uopšte ne štiti ono što je klijent zapravo hteo da zaštiti. Meni se recimo dešavalo da mi klijent pošalje da potpišem NDA koji mi zabranjuje da iznosim javno nekakve njegove finansijske podatke, a ono što smo mi radili nikakve veze nema ni sa kakvim finansijama, niti mi je on bilo šta otkrivao od tih finansija. Ono što je on verovatno hteo da zaštiti, a nije, je sama ideja da se napravi program koji na određen način pomaže slepim ljudima da koriste računar. Ja naravno, iz čiste poslovnosti nisam to otkrivao, niti ću sad, ali generalno, ništa mi ne brani da to uradim, jer se to ni ne pominje u NDA ugovoru.
Sve u svemu, ne treba bežati od NDA ugovora, jer nema tu ništa što inače nije deo dobre poslovne prakse i što inače ne bi trebalo da se iznosi javno ili daje trećim licima. Neki klijenti jednostavno hoće i eto tu neku pravnu zaštitu. Znači, dobro pročitajte taj ugovor, vidite šta po njemu smete, a šta ne smete i po tome se ponašajte. Uvek naravno može da se desi da podaci procure sa neke druge strane, pa da optuže vas, ali to treba prvo i da dokažu, a to nije nimalo lako. No, u praksi se retko dešava da se za te sitne poslove poteže sud zbog nepoštovanja NDA ugovora, jer se jednostavno ne isplati. Isplati se ako se napravi šteta od više stotina hiljada ili više miliona dolara, ali neko ko barata tim iznosom obično ne dolazi na freelance sajtove da uštedi koji evro, nego će da angažuje neku ozbiljnu kompaniju sa reputacijom. Da skratim, ono što pokušavam da kažem jeste da su na projektima od par hiljada dolara ili manje koji se obićno mogu naći po tim freelance sajtovima, ti NDA ugovori tu uglavnom forme radi i eventualno zbog psihološkog efekta, a da se u praksi nikome ne isplati da poteže sudove za tu siću.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti