Odavno sam, u priči sa jednim članom društva audiofila srbije, čuo jedno zanimljivo razmišljanje na tu temu:
"Najbitnije je da ti pojačalo uvek bude barem duplo jače nego zvučnici"
Objašnjenje dotičnog: kada pojačalo radi tiho, u ovom slučaju zvučnici imaju sasvim dovoljno snage da reprodukuju zvuk kvalitetno; kada pojačalo0 radi sa četvrt snage, zvučnici rade sa pola, i to im bašodgovara; kada pojačalo radi sa pola snage, zvučnici rade na svom maksimumu, ali pojačalo radi u svom najlinearnijem opsegu, i tada daje najkvalitetniji zvuk - a svaki peak koji se normalno desi tokom muzike, pojačalo najnormalnije isporuči, a zvučnik se maksimalno potrudi da odsvira - jer, pojačalo pri preterivanju počinje da daje "četvrtke", a zvučnik samo prestaje da bude linearan (a i inače nije linearan, jbg) - a i po rečima dotičnog stručnjaka "valjda po ekskurziji zvučnika vidiš da si preterao, pa smanjiš" :)
takođe, objašnjenje dotičnog za glupost od duplo jačih zvučnika od pojačala je sasvim logična: Duplo jači zvučnik, na malim snagama pojačala ne dobija ni približno dovoljnu pobudu; na srednjim vrednostima se jedva pobudi; a na vršnim vrednostima pojačalo je tako blizu klipovanja, a zvučnik ima još prostora za ekskurziju, ali nema napona da ga pogura...
...nešto kao debata - jel bolje loše gume i jak motor na autu, ili sjajne gume i slab motor??
...takođe, zavisi i od preferiranog žanra muzike - u klasici nije strano da RMS vrednost (prosek glasnoće) u toku iste numere bude različit i za po 30-tak dB, u različitim deonicama, dok kod elektronske muzike je deltaRMS manji od 3dB...
Kad, tokom pravljenja Nes kafe, umesto da uzmeš mleko iz friza tamo ustvari staviš Nes konzervu - shvatiš koliko je multitasking za*ebana i pipava rabota :)