Evo moj današnji primer, nije vezan usko za ovaj Fashion Park, ali jeste za logiku kojom se povode naši veletrgovci. Dakle ljudi koji su moćni da imaju šoping centre širom zemlje, magacine, stotine zaposlenih, itd.
Jedan mega market je reklamirao izvesnu kafu od 200 gr. za 137 dinara. Kažem lepo, tu kafu pijem i baš mi treba jedno 3 kile. Odem, kad ja tamo, ono cvrc Milojka. Te kafe naravno nema, ali ima zato ove ostale od 200 dinara za 200 grama. Eto kako oni razmišljaju. Na nivou nakupaca sa pijace. I njih bi čak bilo sramota. Hteo sam da kupim za 20 000 dinara, mlevenu plazmu, argete, čokoladne bananice i sve ono što napolju nema. Namerno sam ispraznio celu korpu i nisam hteo ni dinara da im ostavim.
Te svoje šibicarske fazone neka prosipaju nekom drugom.
Jedan mega market je reklamirao izvesnu kafu od 200 gr. za 137 dinara. Kažem lepo, tu kafu pijem i baš mi treba jedno 3 kile. Odem, kad ja tamo, ono cvrc Milojka. Te kafe naravno nema, ali ima zato ove ostale od 200 dinara za 200 grama. Eto kako oni razmišljaju. Na nivou nakupaca sa pijace. I njih bi čak bilo sramota. Hteo sam da kupim za 20 000 dinara, mlevenu plazmu, argete, čokoladne bananice i sve ono što napolju nema. Namerno sam ispraznio celu korpu i nisam hteo ni dinara da im ostavim.
Te svoje šibicarske fazone neka prosipaju nekom drugom.

