Citat:
Sava Vladislavić Raguzinski
Puno ime: Sava Vladislavić Raguzinski
Datum rođenja: 1668.
Mesto rođenja: Jasenik (Osmansko carstvo)
Datum smrti: 1738.
Mesto smrti: Sankt Peterburg (Ruska Imperija)
Sava Vladislavić Raguzinski ili „grof Raguzinski ili Ilirski“ (rus. Sávva Lukíč Raguzínskiй-Vladislavič, graf Raguzinskiй ili Illiriйskiй; Jasenik, 1668. - Sankt Peterburg 1738) bio je srpski trgovac i avanturista, koji je kasnije otišao u Rusiju i ušao u službu ruskog cara Petra Velikog. Poverene su mu mnoge diplomatske misije u Carigradu, Rimu i Pekingu. Njegovo najznačajnije delo bio je Kjahtinski dogovor, koji je regulisao odnose Rusije i Kine sve do sredine 19. veka.
Biografija
Savin otac, Luka Vladislavić, bio je knez u Hercegovini. Sava je rođen 1668. na vlastelinskom imanju Vladislavića u Jaseniku, blizu Gacka u Hercegovini. Kada su Turci Čengići napali vlastelinski posed, Sava je sa ocem prešao u Dubrovnik, a njegov rođeni brat Duka ostaje u Trebinju. Iz tog dela porodične loze nastaju Dučići, čiji je potomak književnik Jovan Dučić. Nakon što se Luka Vladislavić, preselio u Dubrovnik dodao je svom prezimenu Raguzinski. Naime, Dubrovnik je u međunarodnim odnosima zvan Raguza (ital. Ragusa), što je bio italijanski naziv za ovaj primorski grad. Mladi Sava je, kao mnogi Dubrovčani, naučio mornarstvo. U dubrovačkim katoličkim jezuitskim školama, Vladislavić je stekao visoko obrazovanje, koje je upotpunio znanjem iz ekonomije u Španiji i Francuskoj.
Odlazi zatim u Carigrad da kao trgovac širi trgovačke veze. Jerusalimski patrijarh Dositej, stub Ruske pravoslavne crkve na Bliskom istoku, preporučio je ministre inostranih poslova Rusije Jemeljanu Ukrajincevu i Vasiliju Galicinu, za koje je preuzimao isto razne tajne misije. Vladislavić je uspeo da pribavi tekst ugovora Porte sa Francuskom, Venecijom, Engleskom i Austrijom. Ti ugovori su doprineli sklapanju i rusko-turskog mira, a Vladislaviću bio je otvoren put do dvora cara Petra Velikog, koga je upoznao u Azovu 1702. godine. Na Savin nagovor, car Petar Veliki, početkom 18. veka, jr poslao je u Sremske Karlovce prvu gramatiku i bukvar, koji je u budući centar srpske duhovnosti doneo učitelj Maksim Suvorov. To je označilo nastanak prve srpske škole u Sremskim Karlovcima.
Kao trgovac ide za Moskvu, ali se, dobivši privilegije, brzo vraća u Carigrad kao trgovački i diplomatski predstavnik Rusije, zajedno sa grofom Petrom Tolstojom (rodonačelnik porodice Tolstoj iz koje su potekli poznati pisci Lav Tolstoj i Aleksej Tolstoj). Sava Vladislavić je na još jedan način povezan sa ruskom literaturom: u Carigradu otkupio je mladog etiopskog roba Ibrahima Hanibala i njega poslao Petru Velikom u Rusiji; Ibrahim Hanibal bio je pradeda Aleksandra Puškina. Grof Sava Vladislavić zaključio je vojni savez sa knezom Moldavije u Jašiju, mir sa sultanom na Prutu.
1708. vraća se u Moskvu i od Petra Velikog dobija posede u današnjoj Ukrajini, gde u gradu Nežin nastaje trgovačko središte oblasti. Grof Sava Vladislavić bio je osnivač ruske obaveštajne službe, za crnomorski obaveštajni rad dobijao je apanažu od 325 rubalja godišnje. Petar Veliki poklonio mu je dvorac u Moskvi, na reci Pokrivna, i pravo slobodne trgovine na deset godina. Povelja je, nedugo zatim, produžena na neograničeno vreme.
Ilirski grof, kako Sava Vladislavić sebe u to vreme naziva, po Ilirima koji su tad bili sinonim za Južne Slovene, neguje kontakte sa Srbima i sa kneževinama Vlaškom i Moldovom, pomaže srpskim ustancima u današnjoj Crnoj Gori, i u Rusiju dovodi Mihaila Miroradovića, predaka kasnije poznatog grofa Mihaila Miloradoviča. 1711. godine Petar Veliki šalje Savu Vladislavića za Vlašku i Crnu Goru radi pripreme jednog ustanka uoči ruskog napada na Osmanlije.
Od 1716. do 1722. godine Vladislavić je predstavnik Rusije u Rimu, gde priprema konkordat između Rusije i Vatikana, stara se o ruskim plemićima u Rimu (među njima Ivan Nikitin) i nabavljuje umetnička dela za letnji dvorac Petra Velikog u Sankt Peterburgu.
1725. godine kreće u misiju za Kinu, gde njegovim angažovanjem dolazi do kjahtanskog sporazuma, najvažniji međunarodni sporazum Rusije i Kine do sredine 19. vek o i danas važećem razgraničenju sa Kinom u Pekingu. Njegovim posredstvom nastala je i prva pravoslavna crkva u Pekingu. Savin odgovor na kritičare u vezi sporazuma sa Kinom, pošto je Kina u to vreme vodila strogu politiku izolacije na šta su kritičari govorili da je bavljenje Kinom bacanje novca na ulicu, danas je poznata izreka u Rusiji: „Ko ne baca novac na ulicu, neće ga i nikad naći“. Sava Vladislavić je zbog uspostavljena odnosa sa Kinom odlikovan ordenom Aleksandra Nevskog.
Poslednjih godina života, slomljen smrću svoje tri kćeri, Vladislavić je u Sibiru dobio pravo da osnuje grad Troicosavsk (danas Kiahta). Tamo je podigao hram, nazvavši ga crkva Svetog Save srpskog Nemanjića. Umro je 1738. u Sankt Peterburgu.