Tato, nista ti nama nisi rekao. Da pricas ovde jos 72 dana neces ni reci. Sem sto si rekao da si kratkofitiljas i rigidan.
Nego da te pitam, ti mislis da uradis nesto? Ti treba da uradis a sta to? Nisi do sada, sad ces kao nesto da ispravis? Tesko...
Mozes samo da se nadas da je ostala uska staza kojom mozda prodjes.
Reci ti nama jesi je nekad pitao sta hoce? Ali onako zaista pitao. Ima li dete ambicije, interesovanja, hobije, snove.
U 2mil gradu njoj je dosadno pa zato pusi travu ili je nesto drugo? Jesi joj dao izbor – evo ti jedno pa biraj? Nemoguce je da pored zilion opcija nju nista ne zanima. Ako je zaniima jesi je podrzao u tome? Stavio u kola, odveo, upisao, nasao trenere, ucitelje, pokazao...
Znas li tato za cuvenu pricu kad je otac, fabricki radnik, odveo sina na box da mu dete ocvrsne. Krenuo klinac da vezba ali susednoj sali se vezbao balet. I sin postane vrhunski baletan, film je snimljen o njemu.
Pedikir, slikar, zanatlija, da bulji kroz mikroskop, leci zivotinje, lupa u bunjeve... sta od svega toga hoce?
Mozda zeli nesto ’nezenstveno’ kao Nadja H, ili ona cura sto osvoju medalju u tekvondou? Kako vidim njima nista ne fali, naprotiv sjajne su.
To je staza koja ti ostala. Da podrzis ambiciju, njenu ne tvoju, da vodis, platis, ulozis vreme, trud, prodaj sta treba, polomi se. Jer sa 16god nemas ti vise sta da branis, mozes samo da stojis iza i da guras.
Svejedno je sta je u pitanju samo da je njeno.
2Sviđa mi se :thumbsup: 2