Hvala, ja samo vraćam dug, jer sam i sam pitao i dosađivao redom, počevši od Kelly, preko Mirjane, dakipro-a, surbat-a, Bacalao-a, Delije, Gogi77... i ostalih starosedeoca sa foruma. Pomogli oni meni (i mnogi drugi) - pokušavam da vratim istom merom. Tante za kukuriku :)
Kako bre Isabeau par dana? Danas je tačno 36 dana od dolaska.
Nismo još dobili personnummere. Bili ovde u skatt i ekipa kaže da moramo u Sandviku. Odemo - predamo, a madam kaže za 3 nedelje dobićete :)
Reko i oćemo, što pa ne bi? Posle opšteg "sveopštenja" ne bi me čudilo da još i dobijemo.
E kad dobijemo, onda tek možemo da konkurišemo i za vrtić i da nam država "uđe" neke novce za kiriju i tako to.
Inače se ne računa u pomoć i ne može da napravi problem kasnije prilikom produžetaka. Bar tako kaže teta iz NAV-a, ako to već ne pomenuh ranije.
Bez D ili P nummera mož` se slikaš otprilike.
U školi prvi problemi sa nekim klincem. Prišo mojim klincima i ladno ih iznabadao, sve uz osmeh, ovom mlađem pale naočare sa glave dva puta, pa je ovaj moj stariji posle ubeđivanja morao da ga obuzda. A paradoks svih paradoksa da je to jedno jedino dete sa naših prostora i da odlično govori Srpski, a da sa njima ne želi da prozbori ni reč. `ebo ga roditelj koji ga vaspitavao.
Ja odmah alarmirao obe učiteljice, otkud znam šta će da nalupetaju i o kakvima se radi. Ne mož da pobegneš od ološa ni na kraj sveta.
posle citanja prvog dela malo sam se iznenadio ali u drugom delu sam video objasnjenje. tako ti je to sa nama, nepisano pravilo. vremenom svi pocnu tako da se ponasaju. nazalost. ja ponekad mislim da imam srece jer ovde koliko znam ima jako malo nasih ljudi, u hammeru, i svojevremno sam skoro upoznao jedne u stanici policije, cujem pricaju bosanski pa reko da se upoznamo, mada bilo mi trulo da ih prekidam i reko da sacekam da zavrse. a oni udarili po ogovaranju ovog onog, stomak mi se okrenuo dok sam slusao, naravno nisu mi mogli na celu procitati da sam srbim, na srecu, pa kada je dosao moj red na salteru cvrsto sam se drzao engleskog. na srecu postoje ljdi koji ostanu normalni i po dolasku u ovu zemlju i jako sam srecan jer koliko vidim makar na ovom forumu ih ima dosta.
inace bas to nesko a i ostali, je moj najveci strah. ne brinem se ja za posao ili jeik, vec za kombinaciju norveskog odrastanja i srpskog vaspitanja. stvrano mogu da se dese kombinacije za izbegavanje.