Ne znam kako je u drugim zemljama, ali u našoj zemlji su zakoni i propisi u soprotnosti sa osnovnim načelima trgovine koji su verovatno stariji od postojanja našeg naroda. Voleo bih da mi neko da neko svoje mišljenje o ovim nebulozama:
1) U maloprodaji zakon zabranjuje davati popuste(rabate) pojedinim mušterijama ili grupama mušterijama, znači ukoliko hoćete da hleb za nekog bude jeftiniji onda popust mora da bude javno istaknut i da ta cena važi za sve. Oviom regulativom se uništava jedno od osnovih načela trgovine a to je cenjkanje, kao i lojaliti gde je sasvim normalno i zdravo da imate grupe mušterija kojima želite da dajete manje marže od drugih.
2) Ovo je još veća nebuloza, a tiče se nečega što je staro koliko i najstariji zanati a to je "veresija". Naima zakonski legalno ne smete davati robu na veresiju, jer su zakonom definisani načini plaćanja KEŠ, ČEK( VIRMAN) i KARTICA. Znači odloženo plaćanje se odnosi samo na virmansko plaćanje i to samo na klijente koji mogu plaćati virmanom, a ukoliko fizičkom licu želite da dajete odloženo plaćanje to je moguće samo pomoću čekova ili karticom. Sasvim je normalno da hoću mojoj mušteriji omogućiti da plaća na kraju meseca ako uzima robu svaki dan od mene u maloprodaji, čime ću ga stimulisati da kupuju kod mene. Mišljenje knjigovodja je da je jedini način da u objektu ostavite neki novac koji će nadoknađivati te manjkove prouzrokovane "veresijom" ali i kažu sa druge strane da u objektu NE SME biti nijedan drugi novac osim onog evidentiranog u fiskalnom uređaju i da bi se onda pojavio CRN višak koji bi ukazao na nepravilnosti. U mom slučaju ja mušteriji kucam na ček i tražim da na kraju meseca opštom uplatnicom uplati na virman, gde većina knjigovođa na to kaže: "Fizička lica ne smeju uplaćivati novac direktno na račune privrednih subjekata"
3) Novac u blagajni maloprodaje je novac koji je vlasništvo privrednog subjekta. Ukoliko subjekat nije dovoljno likvidan i na primer hoće da naruči robu u toku dana da upotpuni svoje zalihe (npr ujutru je prodao sve, sada naručuje za popodne), knjigovodje kažu da je stogo zabranjeno platiti iz "blagajne" iako imate gotovinske i fiskalne račune kao dokaz kretanja novca? Ne razumem, znači država jednostavno ne želi da vi dobro radite tako što vam ne dozvoljava da se snađete u nelikvidnim momentima ili jednostavno kaže - ako niste likvidni nemojte da se bavite privređivanjem? Knjigovođe se drže mišljena, da novac koji se danas pazari, da bi se koristio u svrhu sitnih računa mora prvo da ode na račun pa da se skine sa računa u tu svrhu. Ne razumem, a zašto ne može obrnuto, sada ću da ga iskoristim, u blagajni će kao dokaz da stoje gotovinski računi a sutra ću uplatiti blagajnu na tekući umanjenu za taj iznos? Mislim čemu ekonomija kojoj se seku ruke i noge?
Zašto je to tako, interesuje me koren ovih nebuloza? Zašto naša država "ubija" trgovinu i ekonomiju kontrolom same sebe? Ekonomija treba da se svodi na privređivanje i ubrzavanje procesa razmena dobara i usluga a ne na kontrolisanje same sebe?
Voleo bih da čujem stručna mišljenja nekih članova za koje sam u zadnjih par godina video da se bave knjigovodstvom i da su dobri u svom poslu, na kraju krajeva, možda ovo i nije tako, možda sam ja loše informisan.
Hvala