Ma kler sam spomenuo kao deo diskusije o prirodnim mehanizmima i bogu, odnosno kao pandan naučnoj zajednici. Dakle kao deo naše diskusije, ne kao argument u razmišljanju o agnosticizmu.
Neka je agnosticizam i metafizički u smislu kako barata onim što ga determiniše, ipak je upravo religijski pojam Boga to čime se agnostik (ne) bavi. Dok je na poslu, može da bude obućar, u kafani vehunski kozer, u politici liberal, kod ishrane ljubitelj mediteranske kuhinje. Ali kada se određuje prema postojanju Boga, agnostik to radi kroz religiozne instrumente i u okviru religioznih aksioma.
Ovo je zanimljivo:
Polaziš od pretpostavke da postoji neko/nešto, što je zavrtelo zamajac postojanja, a što je van tog postojanja, i da je to nešto postojalo pre počezka i da verovatno i dalje traje, paralelno sa postojanjem sveta/prirode. I to je stav koji dopušta postojanje Boga. I to je OK, ali nije baš u duhu, kako ono reče... Mehanizma funkcionisanja prirode.
Da, pre tri hiljade godina ljudi nisu znali za bolje. Samo, jedan segment se razvio u nauku i otkrio odgovore na mnoga pitanja, i postavio nova pitanja. Drugi, pak, segment društva je ostao u osnovi na istim pozicijama kao i pre tri hiljade godina (samo su smanjili broj likova u bajci, pa su umesto božanstava reke, planine, kućnog praga, Sunca, qrca-palca, redukovali likove na Oca/Sina/Svetoga Duha i prateće epizodiste), i ne postavljaju pitanja osim kada su priterani uza zid.
Uf, opet pričamo o religiji, a trebalo bi o agnosticizmu. Ja ću se ovde malo isključiti, da i drugi kažu šta imaju.
Neka je agnosticizam i metafizički u smislu kako barata onim što ga determiniše, ipak je upravo religijski pojam Boga to čime se agnostik (ne) bavi. Dok je na poslu, može da bude obućar, u kafani vehunski kozer, u politici liberal, kod ishrane ljubitelj mediteranske kuhinje. Ali kada se određuje prema postojanju Boga, agnostik to radi kroz religiozne instrumente i u okviru religioznih aksioma.
Ovo je zanimljivo:
Citat:
Cak i bradati bog iz religija koji je stvorio svet za 7 dana je neka vrsta kreatora univerzuma i odgovorne strane za funkcionisanje sveta. Koliko god primitivno zvuci, ljudi pre 3000 godina verovatno nisu znali za bolje.
Polaziš od pretpostavke da postoji neko/nešto, što je zavrtelo zamajac postojanja, a što je van tog postojanja, i da je to nešto postojalo pre počezka i da verovatno i dalje traje, paralelno sa postojanjem sveta/prirode. I to je stav koji dopušta postojanje Boga. I to je OK, ali nije baš u duhu, kako ono reče... Mehanizma funkcionisanja prirode.
Da, pre tri hiljade godina ljudi nisu znali za bolje. Samo, jedan segment se razvio u nauku i otkrio odgovore na mnoga pitanja, i postavio nova pitanja. Drugi, pak, segment društva je ostao u osnovi na istim pozicijama kao i pre tri hiljade godina (samo su smanjili broj likova u bajci, pa su umesto božanstava reke, planine, kućnog praga, Sunca, qrca-palca, redukovali likove na Oca/Sina/Svetoga Duha i prateće epizodiste), i ne postavljaju pitanja osim kada su priterani uza zid.
Uf, opet pričamo o religiji, a trebalo bi o agnosticizmu. Ja ću se ovde malo isključiti, da i drugi kažu šta imaju.