Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
Gospodo, Titova Jugoslavija je bila država sa velikim D za sve ove latifundije nastale na razvalinama iste. Nije ni ona bila idealna i zlatna, ali je svim svojim narodima ponudila ono što su u raspaloj i zaostaloj kraljevini mogli samo da sanjaju. Besplatno zdravstvo i školstvo, posao, zemlju, industrijalizaciju, sigurnost, ... Jednom rečju, život dostojan čoveka. Ponudila je jedan širi kulturni prostor u kom je čovek mogao da se oseti građaninom sveta, da se samorealizuje na ličnom i poslovnom planu. Nije to samo prosto pitanje, monarhija ili republika. Kraljevina kakva je postojala neposredno pre WWII svakako nije mogla opstati u tom obliku, to je valjda svima jasno. Najširi slojevi stanovništva su bili siromašni i obespravljeni, bez perspektive da se obrazuju, stvaraju i rade. Šta se moglo dogoditi u takvim uslovima? Korenite reforme u okviru monarhije ili ukidanje iste, što najčešće ide revolucijom, kao što se i desilo. Nisu ni Tito ni kralj pali s marsa, to stalno potenciranje personalnih rešenja kod vas monarhista govori o vašoj kratkovidosti i neznanju. U WWII ste stalno nekog ili nešto čekali, sve vreme neki žal za onim što je moglo biti, ali eto nije bilo. Kada vas čovek suoči sa argumentima, stalno vrdate, ne gledate sagovornika u oči, diskutujete dimnim bombama i zavesama, jeftinim doskočicama. Ne ide to tako, ne ide.
U toj SFRJ je narodna milicija hapsila prestupnike i kriminalce, ove kolonije danas sa istima šuruju. U sfrjotu radnik je imao dostojanstvo, nije bio izrabljivan i ponižavan. U sfrjotu je i onaj koji siđe sa planine imao realnu šansu da postane lekar ili inženjer, mada vam se takvi kao što se da videti ne dopadaju. Lekar ili inženjer koji posle titule ide na garantovani dobro plaćen posao, titule do koje se dolazilo znanjem i radom, a ne vezama i korupcijom. Jeste, odlazilo se i iz sfrjota, ali je uglavnom odlazila polukvalifikovana radna snaga. Danas kada ste vi uzjahali, odlaze svi redom, mladi i obrazovani, odlazi supstanca ovog društva, oni koji bi trebalo da vode zemlju. Tada je postojala emigracija, ovo danas je egzodus. Ostaju penzioneri, oni koji su jednom nogom u grobu. Konačno ste priznali da ste pobedili gospodo monarhisti, izgleda da je stvarnost jača i od vaše šizofrenije. Šta je to što vi danas možete da ponudite? Motanje kablova u robijašnicama? Da li je to perspektiva kojoj bi se trebalo radovati? Evo već tridesetak godina traje vaše orgijanje, unazadili ste nas civilizacijski sto godina. Pošto ste osetili to i na sopstvenoj koži, krećete u pljuvačinu po zlim komunistima. Šta vam se to više priviđa? Kome se žalite, Velikom Manituu što vam je ispunio želje? Šta da vam kažem, izgleda da Veliki Manitu ima gadan smisao za humor.
Kažu, uništili su srpskog seljaka i selo otvaranjem fabrika. Ovo je inače omiljena teza kafanskih analitičara i sociologa u pokušaju. Gospodo, neko je morao da izgradi infrastrukturu, fabrike, puteve, pruge, škole, bolnice. Šta je trebalo, da oremo ralom i volovima u drugoj polovini dvadesetog veka? U kući umesto frižidera i bojlera fenjer? Ko zna, možda je i trebalo tako, koliko vidim, vi krupni kapitalisti i latifundisti narodu ne priznajete ni pravo na život. Jeste, plaćena je visoka cena, ali to nema nikakve veze ni sa republikancima, komunistima ni sa monarhistima, ali ovi poslednji to ne shvataju. To pod jedan. Pod dva, platili su je upravo ti najširi slojevi stanovništva tako što su izgradili državu za sebe i po svojoj meri. Tu cenu mora da plati svako, svako ko želi da uđe u klub civilizovanih zemalja. Šta ste mislili, da je u Engleskoj bilo lepo za vreme industrijske revolucije? Ko je kriv što kasnimo za njima stotinak godina, što smo kasnili stotinak godina i pre sedamdesetak, monarhisti ili komunisti?
Kakva vam je javna scena? Golotinja i kič. Predsednik, ej predsednik zemlje se narodu obraća rečima ne palim se na... U javnosti se ponaša kao lokalni džiber. Pa takav u sfrjotu ne bi mogao cipele da čisti, ne predsedniku, nego šefu mesne zajednice. Gde su danas umetnost i kultura? Na marginama, gde bi bile. Muzeji zatvoreni, propadaju. Snimaju se neki šund filmovi, piše se i objavljuje nekakva literatura koja ne može da dobaci ni do susednog sela, a ne do sveta. Ne ne, nemojte opet onu pokvarenu ploču kako on ili oni nisu vaši, kako su to sve preobučeni komunisti i slične fore. Sve je to vaših ruku delo, čorba koju ste vi skuvali. Uostalom, sami ste priznali i na ovoj temi. U mom gradu, sećam se dobro poslednjih tzv. komunističkih gradonačelnika pre tzv. demokratskih promena. Ej, bili su hiljadu puta veća gospoda od ovih velikih srbova i džibera sa kamama za pojasom.
Kažu bio diktator. Ma nemoj. Jeste, bio je na primer Mihajlović na golom otoku. Da ga nije Tito lično poslao tamo? Pa to može samo kod vas, da sve konce vuče jedan jedini čovek. Kralj to po definiciji i jeste, vlasnik života i smrti svakog svog podanika. Jeste, zabranili su predstavu(Kad su cvetale tikve), ali mu nije falila dlaka s glave. Jesu li mu zabranili objavljivanje? Nisu. Dobio oktobarsku nagradu grada Beograda šezdesetsedme, a pisao protiv diktatorskog režima. Pa taj period je zlatni period Srbije u kulturi, ali i u svim sferama života. To se nikada više neće ponoviti, nikada.
Kažu, četnici sa ovima protiv okupatora, sa onima protiv fašista. Kome prodajete te priče, ko normalan još veruje u te bljuvotine? Čak i kada ste sarađivali sa drugima, kada ste se sa drugima ujedinjavali, to ste radili iz iskonske mržnje prema svemu naprednom i progresivnom. Niste to radili da biste ponudili narodu slobodu i oslobođenje od okupatora, nego da ogradite sopstveni tor, sopstveni brlog. Uspeli ste, čestitam. Komunisti su za vas avangarda, ako znate šta je to. Bili i ostali.
Čitam vesti, umro Ljubiša Samardžić. Sećate se Bekima Fehmijua? E taj Bekim Fehmiju je veći Srbin od svih vas monarhista zajedno, od vas srbova po profesiji.
|