Citat:
Ivan Dimkovic:
OK, jeste tacno da je genom virusa medju najprostijim genomima (mada je "prost" relativna stvar, i tako "prost" je i dalje prilicno komplikovaniji od bilo cega sto sami mozemo da napravimo).
Tacno je i da virusi cesto imaju brze mutacije i agresivne mutacije.
Eventualno bi to znacilo da bi mogao da "ciljas" na odredjene mutacije. I to je OK.
Ali tu nastaje problem, ako je "cilj" nesto tipa "ubiti najvisee ljudi" ili "zaraziti najvise ljudi a onda ubiti domacina" i sl.
Taj "cilj" je nesto sto ne mozes optimizovati u lab-u. U lab-u mozes da imas, recimo, celije pluca, i da gajis i mutiras viruse do te mere da najvise atakuju na celije pluca i prave najvecu stetu.
OK? Ali sta si onda dobio? Dobio si virus koji je vrlo gadan po plucno tkivo, ali za ostale parametre nisi siguran - mozda ce biti prepoznat od strane imunog sistema mnogo lakse? Ili ce mozda biti toliko letalan da domacin nece ni imati vremena da zarazi druge.
Najverovatnije, optimizacijom za ubijanje celija u plucima si verovatno smanjio nesto drugo - recimo mogucnost prezivljavanja van domacina, ili mogucnost da uopste dodje do pluca zato to ostavlja trag lako prepoznatljiv od imunog sistema. Najverovatnije si mu i smanjio mogucnost prenosenja zato sto si mu verovatno oslabio neke druge mere koje ima i koristi za prezivljavanje i prenosenje.
Slažem se.
Ali nastavak nije tako jednostavan, tj, tako komplikovan.
Citat:
Ivan Dimkovic:
Jedini nacin da to resis bi bio pristup problemu sa visedimenzionalnom optimizacijom kroz mutacije za konkretan cilj sa konkretnim testovima na populaciji. Puno srece sa tim, mislim nije bas da je tako lako doci do gomile ljudi koji su poslusni, kojima ces moci da vadis krv, radis analize i da ih kontrolisano zarazavas XYZ generacijom nekog virusa iz epruvete. Trebace ti puno generacija za testiranje = puno ljudi, mnogo vise nego sto imas zatvorenika po zatvorima i sl. mestima gde bi eventualno mogao da se provuces sa takvim eksperimentima.
Za razliku od pudlica, posao sa ljudima je malo tezi.
Ako bi smo napravli kladjenje da li ces pre uspeti od vuka da izolujes pudlicu ili od šišmišovog korona virusa da izoluješ ljudski patogoni korona virus,
ja bi sve pare stavio na drugu opkladu, bez dileme. I to da se razumemo bez genetskog inženjeringa.
U poredjenju vuka i virusa vreme generacije i reprodukcije virusa je prakticno beskonacno kratko.
Za tili čas od virusa možeš da napraviš miljarde milijardi potomaka, kopija, generacija.
U toj igri LOTOa virus ti daje mogucnost da za par dana prodjes ogroman broj kombinacija.
Nakon sto gore na ćelijama pluća čoveka izoluješ najpatogenije kandidate, ne moraš odmah da ekeprimentišeš na ljudima.
Imaš niz model sistema živih bića koja imitiraju čoveka, praktično cela medicinska i farmaceutska istraživanja počivaju na miševima,
pacovima, čovekolikim sisarima. Zatim posebno modifikovanim miševima da još više liče na čoveka, itd. Tek na kraju tog lanca,
testiranja na lab životinjama ide se u testove na ljudima. Tada se već ima zreo kandidat.
To je bez inženjeringa, ali ako ti se omogući copy/paste inženjering, možeš da uzmeš javno dostupnu sekvencu SARSovog
membranskog proteina koji se efikasno vezuje za ljudske ćelije pluća i insertuješ tu sekvencu u razne divlje korona viruse, a onda
kreneš da eksperimentišeš na humanim ćelijama počev od tih sojeva. Što naučnici i rade.
Tako da ne dužim nogo dalje, kao i ti mislim da su diskisije o sitetičkom ili divljem virusu samo derailovanje sa prave teme,
jer zaista je svejedno - za našu trenutnu situaciju, koja je prilično loša. Mislim da sinentička varijanta nije nemoguća,
ali je prirodna varijanta mnogo češća i redovnija pojava, da nema potrebe se udubljivati. Zivotinjski virusi redovno prelaze na čoveka,
i obrnuto, korona virusi to isto redovno rade. Pa se čuditi tome je kao čuditi se munji na nebu kao prirodnoj pojavi elektriciteta.