Ivan Dimkovic:
Citat:
Branimir Maksimovic
kao hamburgere, tako menadzeri zamisljaju da moze da se radi, ali ne moze ;)
Ne, hamburgeri su samo bili primer kako imas istu "struku" sa vrlo razlicitim diskrecijama oko sredstva za rad.
Kad vec smatras da su detalji bitni, o kom tacno menadzeru pricas? Ako se radi o CFO-u i "kao kuvar" je "previse detalja". Svaki zaposleni (nekad je cak i to previse vec te zanima org. jedinica) kao crna kutija opisana sa nekoliko cifri je vise nego adekvatna tako da CFO moze da se fokusira na njegov posao (koji nije razumevanje umetnosti programiranja ili jodlovanja, stagod).
Ako se radi o tim lideru ili linijskom menadzeru, verujem da ne samo treba da bude upucen u struku kojom "menadzerise" ili koju "vodi" vec i u individualne sposobnosti svakog od clanova tima. Ono, Ivan mrzi Javu i voli da strpa callback sa pointerom na funkcije gde stigne cisto kao srednji prst timu koji radi C<->Java interfejse. Ili licne za*ebancije, tipa Ivan i Bane su toksicna kombinacija, izgube 80% vremena na rasprave, 15% vremena na kafe i 5% na "koristan rad"...
Projektnom menadzeru se *ebe za struku i individualne stvari vec ga zanimaju parametri vezani za "radne pakete" u projektu, bez obzira da li se radi o zavrtanju srafova, pisanju koda ili nalivanju betona. Koliko srafova moze da zavrne Banetova ekipa i da li to jeste ili nije unutar bafera za "milestone XYZ", ako nije "sta onda" (hahaha).
Marketinskom menadzeru se je*be za sve ovo gore, vec ga zanima "P"roizvod i ostalih 3 ili 6 P-ova iz njegovog budzetskog MBA kursa. Ako si sofisticirana firma imas menadzere za svaki "P", Product, Prici.. Pivo .
Scrum master... yes.
Citat:
Razlicito je sto treba jedno 5 godina da ucis da postanes junior ;)
I potpuno nebitno za odluku o diskreciji i max. vrednosti opreme za rad :-)
Ta odluka moze da se izvede prakticno sa 1 informacijom: plata. Ako je amortizovana cena opreme XYZ% (5%, 10%, 15%?) od godisnje plate, potpuno je irelevantno da li moras da imas "bozji znak", da se skolujes 10 godina na Tibetu ili da imas crni pojas dodeljen od japanskog majstora. Kostas 50000 EUR godisnje, treba ti nesto sto kosta 1000 EUR godisnje amortizovano = OK (osim ako nije moguce menjati bilo sta iz razloga koji nemaju veze sa tobom i tvojim troskom).
Eventualno mozes da dodas "faktor": koliko kosta tvoja zamena (sa tim brojem uzimas u obzir i vreme nalazenja, cenu headhunter-a, rizike i efekte po postojece projekte, tralala). Ako je ta cena visoka, ne moras cak ni prvom cifrom da se bavis, ako ce te neko kostati "samo" 50000 EUR da ga zamenis, bilo kakvo raspravljanje oko zelje te osobe da ima 128 GB RAM-a i 128 jezgara je ravno ludilu (rizik + gubljenje vremena).
Naravno ovo je uprosceno, u vecini firmi moras dodati i jos neki faktor - recimo IT politiku (BOFH faktor koji mozes modelirati cifrom koja je analogna otporu u elektronici za sve sto nije IT kanon) i neke psiho HR budalastine (ne moz' samo neki tim da ima pravo da kupuje Threadripper ili MacBook Pro - jednakost, radna klima ovo ono) ili neke jos vece smicalice (tipa compliance, zahtevi kupaca, pravni zahtevi, ovo ono).
Srecom o takvim s*anjma samo neki menadzer treba da lupa glavu + ako tvoja zamena kosta firmu 1M+ EUR, to obicno prekida svaku dalju raspravu i nadje se resenje.