Veličanju Miloševića nema mesta, on je jedan od onih koji su početkom 90-ih odbili ponudu da SFRJ postane labava konfederacija i da takva uđe u EEZ...
Milošević je kao Karađorđe, ratovaćemo ako treba sa svima, ali ne damo tuđinu kako on hoće pa makar svi izginuli, a onda Karađorđe kad je ustanak propao pobegao preko Save i ostavio narod, dok se Milošević za vreme bombardovanja skrivao po bunkerima, a pustio narod da gine.
Kako to da su se ti amerikanci i nemci navrzli baš na srbe i Srbiju, a nisu na Norvešku, Dansku ili Finsku? Kako ti amerikanci Danskoj ne preotmu Grenland? Kako ti amerikanci ne otmu Norveškoj nalazišta nafte, nego se eto nameračili baš na Sadama, Gadafija, Miloševića i Asada?
Sa druge strane, imamo u istoriji Miloša Obrenovića, koji je bio i gori diktator od Miloševića, ali je klečao pred sultanom da bi dobio neku vlast, a za posledicu je narod dobio to da ga tuče neko njegov umesto turaka. Dobro, turci su umeli i da nabijaju na kolac, a Miloš nije bar to činio, imao je civilizovanije metode. Zabeleženo je više buna protiv samog Miloša, koje su ugušene u krvlju, ali je Srbija ipak dobila korak-po-korak neku samostalnost, koja je na kraju dovela i do dobijanja državnosti.
Da je Milošević mogao da vlada još koju deceniju, kao Miloš, možda bi i unapredio Srbiju, ali danas vreme teče nešto brže nego pre 200 godina, neće narod da trpi nekoga 3-4 decenije da bi možda počeo bolje da živi.
Dakle, prestanite više sa hvaljenjem diktatora... na kraju krajeva, Milošević i Tuđman su lepo zakuvali rat između hrvata i srba, a oni zajedno imali banku u Parizu, EPS prodavao električnu energiju Hrvatskoj 90-ih dok su nas isključivali po 9 sati...
To što se oni koji su došli iza njega nisu na kraju pokazali boljim onoliko koliko je narod očekivao nije razlog da se ovaj veliča i diže u nebesa. Izgleda da su ljudi zaboravili inflaciju, ratove, nesposobnost da se za par sedmica izađe na kraj sa OVK (ako nije znao, što nije pitao kineze kako rešavaju problem tih kolovođa koji podbunjuju narod).
Ovi posle su nastavili pljačkanje na drugačiji način, ovi treći uzimaju otvoreno da svi vidimo, ali narod i dalje ćuti i trpi. Do kada, kako, zašto, pisaće jednog dana istoričari.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.