|
p2699520 Moskovska oblast-Rusija
Član broj: 351989 Poruke: 43 146.19.49.*
|
Da, na ogromnim prostranstvima Arktika nema civilne infrastrukture, dalekovoda ni cevovoda. Međutim, patent Vladimira Križskog se pominje u kontekstu Arktika zato što se tamo koristi drugi, komplementarni princip koji se oslanja isključivo na prirodno magnetno polje Zemlje.
Tehnologija se zapravo deli na dva pravca primena, a rad u polarnim oblastima se zasniva na principu koji se u svetu naziva MagNav (Magnetna anomalijska navigacija).
Svaki kvadratni metar naše planete ima svoj jedinstveni "magnetni otisak prsta". Ove varijacije (anomalije) nastaju zbog specifičnog rasporeda magnetizovanih minerala i ruda u Zemljinoj kori ispred i ispod ledenog pokrivača.
I sada dolazimo do suštine. Pre poletanja fronta ili korišćenja nekog vozila, u memoriju računara letelice ili mašine, učitava se izuzetno precizna trodimenzionalna mapa Zemljinog magnetnog polja za region Arktika, koju su prethodno snimili sateliti ili istraživački brodovi.
Visokoosetljivi kvantni magnetometri na bortu drona ili nekog vozila neprekidno mere jačinu, pravac i smer lokalnog magnetnog polja.
I tu dolazimo do suštine, do primene patentiranih matematičkih algoritma (uključujući i mašinsko učenje) u realnom vremenu porede trenutna očitavanja senzora sa očitavanjima iz učitane mape.
Dakle, nije spam nego tvoje prepotentno zaletanje!
A sada o "članku" i nevidljivom avionu.
Reč je o ruskom je fizičaru i matematičaru Petru Jakovljevič Ufimcevom.
SAD su se sedamdesetih godina prošlog veka suočile sa ogromnim problemom: kako napraviti avion koji je nevidljiv za tadašnje sve naprednije sovjetske radarske sisteme. Najveći inženjerski izazov bio je nemogućnost izračunavanja kako se radarski talasi odbijaju od složenih geometrijskih oblika aviona, jer tadašnji kompjuteri jednostavno nisu imali dovoljno procesorske snage za tako komplikovane proračune.
Petar Ufimcev je 1962. godine u SSSR-u objavio naučni rad pod nazivom „Metod ivičnih talasa u fizičkoj teoriji difrakcije”. U njemu je opisao matematičke formule koje dokazuju da jačina radarskog odsjaja nekog objekta ne zavisi od njegove veličine, već prvenstveno od oštrine i geometrije njegovih ivica. Kako je Sovjetska armija smatrala da ovo istraživanje ima isključivo teorijsku i akademsku vrednost bez praktične primene u vojnoj industriji, rad nije bio proglašen tajnom i slobodno je pušten u javnost.
Američko ratno vazduhoplovstvo je 1971. godine prevelo ovu monografiju na engleski jezik. Nekoliko godina kasnije, radarski specijalista Denis Overholser (Denys Overholser), koji je radio u Lokidovom tajnom odeljenju Skunk Works, naišao je na ovaj prevod. Shvatio je da formule Ufimceva omogućavaju ono što Amerikanci nisu znali: ako se avion dizajnira iz mnoštva spojenih, potpuno ravnih površina (faceta), kompjuter može lako da izračuna radarski odraz za svaku tu ravan i tako „složi” nevidljivi avion.
I tako su došli do rešenja problema s Sovjeti su na osnovu loše procene poklonili neprijatelju rešenje problema!
Ruska škola prirodnih nauka odveli je bila sam vrh i kao takva iznedrila je ogroman broj neverovatnih naučnika, koji su i pored nedostatka novca držali nauku rame uz rame sa Zapadom ili išli ispred zapada.
Danas to potvrđuje rusko hiper sonično oružje s u vreme SSSR njihovi uspesi u kosmosu.
Sovjetski, ruski,naučnici su još 60-tih godina napravili raketni motor zatvorenog tipa, pošto SAD mi danas nije u stanju da napravi.
Rusi jedini vladaju tehnologijom bešavnog varenja Titana i na taj način prave trup podmornica iz Titana.
Čuvene ASML mašine za pravljenje procesora napravljene su na osnovu radova dva naučnika iz Instituta za fiziku mikrostruktura Ruske akademije nauka (IFM RAN).
Ključna imena koja stoje iza ovog svetskog tehnološkog prekretnica su:Nikolaj Salaščenko (Nikolaй Salaщenko) – dopisni član RAN, začetnik i pionir višeslojne rentgenske optike u ovom institutu.Nikolaj Čhalo (Nikolaй Čhalo) – šef odeljenja za višeslojnu rentgensku optiku, koji je direktno vodio razvoj ovih naprednih tehnologija.U čemu je bio problem sa EAV (EUV) i kako su ga oni rešili?Kada su holandski gigant ASML i nemački Carl Zeiss počeli da razvijaju EAV litografiju (ekstremno ultraljubičasto zračenje, talasne dužine 13,5 nanometara) za proizvodnju najnaprednijih mikročipova, naišli su na fizički zid. Na toj talasnoj dužini svetlost prolazi kroz obično staklo ili ga vazduh potpuno upija – klasična sočiva su postala neupotrebljiva.
Jedino rešenje bilo je korišćenje specijalnih ogledala u potpunom vakuumu. Ta ogledala su morala da reflektuju EAV zrake, što je izgledalo nemoguće jer rentgenski zraci uglavnom prolaze kroz materijale ili se rasipaju.
Ruski naučnici iz Nižnjeg Novgoroda rešili su ovaj izazov na sledeći način:Višeslojna ogledala od molibdena i silicijuma (Mo/Si): Salaščenko, Čhalo i njihov tim razvili su tehnologiju nanošenja neverovatno tankih, naizmeničnih slojeva molibdena i silicijuma. Svaki sloj je debeo svega nekoliko nanometara (čine ga bukvalno brojivi slojevi atoma). Kada EAV svetlost pogodi ogledalo, ona se reflektuje od svake granice između ovih slojeva i međusobno pojačava, omogućavajući refleksiju od preko 65-68%.
Savršeno poliranje jonskim snopom: Da bi ogledala radila, površina je morala biti apsolutno glatka. Nižnjegorodski institu za IFM RAN razvio je metodu finalnog poliranja pomoću niskoenergetskog snopa jona, čime su neravnine na ogledalu sveli na veličinu jednog atoma. Samim tim, ako bi se to ogledalo uvećalo na veličinu Nemačke, najveće brdo na njemu ne bi bilo više od jednog milimetra!
Specijalni zaštitni filteri: Pored samih ogledala, Rusi su za ASML razvili i patentirali posebne termootporne, slobodnoviseće filtere (pellicles). Ovi filteri propuštaju isključivo radni zrak od 13,5 nanometara, dok svu ostalu toplotu i prašinu iz uređaja zadržavaju kako se skupa Zeiss optika ne bi istopila ili zaprljala.
Tokom devedesetih i dvehiljaditih godina, IFM RAN je blisko sarađivao sa kompanijama ASML i Carl Zeiss. Ruski naučnici su dobili oko 20 zajedničkih patenata sa kompanijom ASML, a njihove komponente i metode napыljenja ugrađene su direktno u prve eksperimentalne EAV litografe koji su pokrenuli današnju revoluciju pametnih telefona i veštačke inteligencije.
Da li želiš da ti objasnim kako je Intel napravio kvantni skok u izradi procesora dolaskom ruskih naučnika posle raspada SSSR?
Nisi svestan, kako ti a tako i mnogi koliko je ruska nauka duboko u svemu što zapad danas zove svojim?
Zahvaljujući boravku u ruskom muzeju kosmonautike u Moskvi s posebno muzeju u Samari, bivši Kujbišev, grad koji je bio zatvoren, isključivo za naučnike i u kome je bila skoncentrisana sva naučna pamet i tehnologije SSSR.
Tamo su napravljeni čuveni motori, zatvorenog tipa, počev od NK15, još u prvoj polovini 60-tih. SAD i dan danas nije u stanju da napravi takav motor mada su im Rusi prodali licencu za RD180?!
U nekim, od sledećih postova, mogu vam ispričati i o ruskoj arhitekturi procesora, njihovim genijalnim rešenjima koje su na kraju zakočeni u razvoju indirektno misijom Apolo?!
Da, zakočeni misijom Apolo!
[Ovu poruku je menjao p2699520 dana 21.08.2026. u 05:58 GMT+1]
|