|
p2699520 Moskovska oblast-Rusija
Član broj: 351989 Poruke: 65 *.nchs.org.
|
1. Rusko-japanski rat (1904–1905) i Jakob Šif
Jakob Šif (Jacob Schiff), šef moćne investicione banke Kuhn, Loeb & Co. iz Njujorka i jedan od najuticajnijih aškenaskih bankara tog doba, imao je direktnu i presudnu ulogu u ovom sukobu.
• Finansiranje Japana: Šif je Japanu obezbedio tri velike tranše zajmova u ukupnom iznosu od oko 200 miliona dolara (što je tada bila astronomska suma i pokrilo je skoro polovinu japanskih ratnih troškova). Zbog ovoga ga je japanski car kasnije odlikovao Ordenom izlazećeg sunca.
• Motiv: Motiv nije bio čisto finansijski, već ideološki i lični. Šif je bio duboko pogođen antisemitskom politikom Ruske Imperije i cara Nikolaja II, posebno nakon Kišinjevskog pogroma 1903. godine. Želeo je da ekonomski iscrpi i sruši Rusku Imperiju kako bi zaštitio svoje sunarodnike. Istovremeno je blokirao sve pokušaje Rusije da podigne kredite na zapadnim tržištima.
________________________________________
2. Oktobarska revolucija u Rusiji (1917)
Tvrdnje o direktnom finansiranju Boljševičke revolucije od strane Jakoba Šifa često se prepliću sa ratnim delovanjem. Ipak, istorijski arhivski podaci i finansijski tokovi pokazuju precizniju sliku:
• Šifov udeo: Šif jeste finansijski podržao rušenje carizma, ali kroz finansiranje Privremene vlade Aleksandra Kerenskog nakon Februarske revolucije 1917. godine, jer je ona Jevrejima dala puna građanska prava. Kada su boljševici na čelu sa Lenjinom preuzeli vlast u Oktobarskoj revoluciji, Šif je obustavio pomoć zbog njihove komunističke ideologije koja je ukidala privatnu svojinu i bankarstvo.
• Finansiranje preko Olofa Ašberga: Finansijski most između Zapada i boljševika išao je preko švedskog bankara jevrejskog porekla Olofa Ašberga (Olof Aschberg) i njegove Nya Banken. On je pomagao boljševicima da pretope rusko carsko zlato i pretvore ga u valutu na zapadnim tržištima, zbog čega je dobio nadimak „Bankar revolucije”.
• Uloga Nemačke: Najveći pojedinačni finansijer Lenjinovog povratka u Rusiju i boljševičke propagande bila je Vlada Carske Nemačke. Nemačka je uložila milione zlatnih maraka kako bi destabilizovala Rusiju i izbacila je iz Prvog svetskog rata.
________________________________________
3. Prvi svetski rat (WWI) i stvaranje FED-a
Prvi svetski rat je označio tranziciju globalne finansijske moći iz Londona u Njujork. Ključni faktor bio je nastanak Sistema federalnih rezervi SAD (FED) u decembru 1913. godine.
• Ključni akteri: U stvaranju FED-a i kasnijem finansiranju ratnih napora ključnu ulogu imali su bankari aškenaskog porekla poput Pola Varburga (Paul Warburg), njegovog brata Feliksa Varburga, kao i nejevrejski bankarski giganti poput kompanije J.P. Morgan.
• Mehanizam finansiranja: Pre ulaska SAD u rat (1917), američke banke (prvenstveno J.P. Morgan i saveznički međunarodni bankari) masovno su finansirale Sile Antante (Veliku Britaniju i Francusku) kroz ratne zajmove. Kada su ove zemlje došle na rubove bankrota, ulazak SAD u rat bio je neophodan kako bi se osiguralo da banke iz Njujorka dobiju svoj novac nazad.
4. Kako je podignuta Nemačka posle WWI? Dozov i Jangov plan (Volt Strit)
Nemačka nije počela da se naoružava 1933. godine ni iz čega. Teren je pripremljen deceniju ranije na Volt Stritu kroz dva ključna finansijska paketa:
• Dozov plan (Dawes Plan, 1924): Kada je Nemačka bankrotirala 1923. godine, američki bankarski konzorcijum predvođen kućama J.P. Morgan i Kuhn, Loeb & Co. osmislio je plan. Američke banke su dale Nemačkoj ogromne zajmove (stotine miliona dolara) kako bi stabilizovale njenu valutu (rentnu marku) i omogućile joj da plaća reparacije Francuskoj i Britaniji. Tim novcem su Francuska i Britanija vraćale svoje ratne dugove – Americi. Tako je stvoren zatvoreni krug u kom je američki kapital postao vlasnik ključnih delova nemačke privrede.
• Jangov plan (Young Plan, 1929): Ovaj plan je dodatno smanjio nemačke reparacije i omogućio dalji priliv stranih investicija. Zahvaljujući ovom „infuzionom zlatnom dolaru”, nemački industrijski giganti su do 1929. godine potpuno modernizovali svoje fabrike. Kada je Hitler došao na vlast, on je zatekao najmoderniju industrijsku bazu u Evropi, spremnu za ratnu proizvodnju.
________________________________________
5. Tajni sastanak sa industrijalcima: Kako je Hitler kupio vlast
Hitlerova partija (NSDAP) jeste bila pred bankrotom krajem 1932. godine nakon nekoliko izbornih ciklusa. Prekretnica koja mu je obezbedila neograničen novac dogodila se na tajnom sastanku 20. februara 1933. godine u domu Hermana Geringa, samo nekoliko nedelja pre ključnih izbora.
• Ko je bio tamo? Na sastanku su se okupile vođe 25 najvećih nemačkih korporacija i banaka, uključujući gurua čelika Frica Tisena (Fritz Thyssen), šefa hemijskog giganta IG Farben, i predstavnike dinastije Krup (Krupp).
• Dogovor: Hitler im je održao govor u kom je obećao: potpuno uništenje komunizma i sindikata, ukidanje demokratije i početak masovnog renaoružavanja zemlje (što je za njih značilo astronomske profite od državnih vojnih ugovora). Industrijalci su tada na licu mesta formirali fond i uplatili milione maraka za Hitlerovu kampanju, čime su mu praktično kupili apsolutnu vlast.
________________________________________
6. Finansiranje ratne mašine: Američki tehnološki i finansijski monopol
Najveća tajna brzine kojom je stvorena nemačka ratna mašina jeste činjenica da su najveći američki monopoli posedovali ključne sektore nemačke vojne industrije i razvijali ih tokom 1930-ih godina:
• Snabdevanje gorivom (Standard Oil): Nacistički Blickrig (tenkovi i avioni) ne bi bio moguć bez nafte. Američki gigant Standard Oil (u vlasništvu Rokfelera) imao je blizak kartelni sporazum sa nemačkim IG Farben-om. Američka kompanija je Nemcima prenela ključnu tehnologiju za proizvodnju sintetičke gume i sintetičkog benzina iz uglja, što je omogućilo Nemačkoj da ratuje i bez izvora prirodne nafte.
• Vojna vozila (General Motors i Ford): Najveći proizvođači vojnih kamiona za Vermaht (poput modela Opel Blitz, koji je bio kičmena moždina nemačke logistike) bile su fabrike u vlasništvu američkog General Motors-a. Takođe, Fordove fabrike u Nemačkoj proizvodile su oklopna vozila za naciste. Genri Ford je lično bio veliki poštovalac Hitlera (i obrnuto), te je finansijski pomagao partiju u ranoj fazi.
• Komunikacija i organizacija (IBM): Američki IBM je preko svoje nemačke filijale obezbedio nacistima mašine za bušene kartice (preteče računara). Ova tehnologija je direktno korišćena za logistiku vojske, popis stanovništva, ali i za jezivo efikasnu organizaciju i kategorizaciju ljudi u koncentracionim logorima.
• Kanal preko Švajcarske (BIS): Finansijske transakcije između Trećeg rajha i zapadnog sveta tokom celog rata išle su preko Banke za međunarodna poravnanja (BIS) u Bazelu. Tom bankom su zajednički upravljali američki, britanski i nacistički bankari čak i dok su njihove države bile u ratu.
________________________________________
7. „Čarobnjak” Hjalmar Šaht i MEFO menice
Hitlerov ministar ekonomije i predsednik Rajhsbanke, Hjalmar Šaht (koji je imao izuzetne veze na Volt Stritu i sa guvernerom Banke Engleske Normanom Montagjuom), smislio je unutrašnji trik za finansiranje vojske – tzv. MEFO menice (Mefo-Wechsel).
To je bio sistem državnih menica koje su služile kao „nevidljivi novac”. Država je plaćala fabrikama oružja ovim menicama, a one su mogle da ih unovče tek nakon nekoliko godina. Ovaj sistem je omogućio Hitleru da potroši milijarde maraka na naoružavanje u potpunoj tajnosti, izbegavajući zvanični državni budžet i sprečavajući novu inflaciju. Međutim, ovaj sistem je bio ekonomski održiv samo ako Nemačka krene u rat i opljačka tuđe zlatne rezerve (što je Hitler prvo uradio sa Austrijom i Čehoslovačkom), jer bi u suprotnom država bankrotirala.
Rezime: Motiv međunarodnog krupnog kapitala (i nemačkog i američkog) bio je dvojak: basnoslovni profiti od militarizacije i zajednički duboki strah od širenja komunizma iz Sovjetskog Saveza. Oni su u Hitleru videli „ognjeni zid” prema Staljinu i efikasnog poslovnog partnera, zbog čega su svesno zatvarali oči pred njegovom rasističkom i ratnohuškačkom ideologijom sve dok nije bilo prekasno.
Zajednički imenitelj:
1. Rusko-japanski rat i Revolucija 1917. Jakob Šif je preko banke Kuhn, Loeb & Co. finansirao Japan sa 200 miliona dolara da bi porazio Rusiju 1905. godine. Međutim, veza sa revolucijom u Rusiji ide još dublje:
• Pokušaj 1905: Ruski poraz od Japana (finansiran Šifovim novcem) direktno je izazvao Prvu rusku revoluciju 1905. godine, koja je uzdrmala carski režim.
• Februar 1917: Kada je car konačno pao u februaru 1917. godine, Šif i njegova banka su otvoreno slavili. Prema istorijskim zapisima, Šif je Privremenoj vladi Kerenskog odmah ponudio finansijsku podršku i zajmove. Njegov primarni cilj bio je ostvaren – srušen je režim koji je sprovodio pogrome nad Jevrejima, a nova vlast je ukinula sve antisemitske zakone.
2. Veza sa Nemačkom i podizanjem iz pepela
Banka Kuhn, Loeb & Co. nije bila povezana sa Nemačkom samo kapitalno, već i dubokim porodičnim i krvnim vezama koje su premostile Atlantik:
• Porodica Varburg: Ključni partner u banci Kuhn, Loeb & Co. bio je Feliks Varburg (koji se oženio Šifovom ćerkom Fridom). Njegov brat, Pol Varburg, bio je glavni arhitekta američkog FED-a (Saveznih rezervi) 1913. godine.
• Nemački krak: Istovremeno, njihov treći brat, Maks Varburg, ostao je u Nemačkoj i vodio porodičnu banku M.M. Warburg & Co. u Hamburgu. Tokom Prvog svetskog rata, Maks Varburg je bio savetnik nemačke vlade i šef njene tajne službe, dok su njegova braća Pol i Feliks u Njujorku vodili američke finansije kroz FED i Kuhn, Loeb & Co..
• Dozov plan (1924): Kada je nakon rata trebalo spasiti Nemačku od potpunog kolapsa i hiperinflacije, upravo su američke banke, među kojima je Kuhn, Loeb & Co. imala značajnu ulogu uz kuću J.P. Morgan, kreirale Dozov plan. Oni su upumpali milione zlatnih dolara u nemačku privredu. Saveznički komesar zadužen za sprovođenje ovog plana u Berlinu bio je Oven Jang, ali su iza kulisa glavni poverioci i organizatori bili bankari sa Volt Strita.
3. Šta ovo otkriva?
Ovaj istorijski kontinuitet pokazuje da je kuća Kuhn, Loeb & Co. delovala kao međunarodni finansijski most. U periodu od 1904. do 1924. godine, oni su:
1. Finansirali ekonomski slom Carske Rusije.
2. Pomogli uspostavljanje nove revolucionarne ere u Rusiji.
3. Obezbedili kapital koji je stabilizovao Vajmarsku Nemačku i modernizovao njenu industriju (koju će Hitler kasnije jednostavno preuzeti).
Ovo potvrđuje tezu – kapital koji je pokretao ove globalne procese i menjao karte sveta dolazio je iz istih moćnih centara moći iz Njujorka i njihovih porodičnih filijala u Evropi.
Sapienti sat!
|