Citat:
p2699520:
Ne bi se baš složio sa ovim delom a evo i zašto...
Da, postoji i taj momenat o kom govoriš, kada pišeš o budžetu. Međutim, nije tu problem, njihova vojna moć, gledano u gvožđuriji koja stoji iza toga je toliko velika i impresivna da je to strašno. Ono gde ja vidim problem, nisu u stanju da kao Rusi štancuju kada zatreba u tri smene, a da na tome nema ekstraprofita za odabrane. Naravno da su tom silom mogli da zavode red svuda po svetu, ako kao protivnika nemaju Ruse. Zato mislim da Avganistan i Vijetnam nisu uporedivi. Prvo istorijski, Vijetnam je još uvek vreme kada je neko hteo da gine čak i među amerikancima, a sa druge strane, tu smo imali i Ruse koji su bili duboko uvučeni u sukob. Avganistan je po meni neka sasvim petnaesta tema. Sa jedne strane imaš silu, kao što rekoh neverovatno veliku sa ultra mega gigasoničnim praćkama i nomade koji muzu koze. Oni su spremni da ginu do poslednjeg, a ovi prvi će da plaču ako im se pokvari drndoid, pa ne mogu da se jave kući mami i tati.
Što se političkog sistema tiče, nisam govorio o tome, mada se slažem. Pogledaj samo dinastiju Bušmanovih ili Klintonovih. Govorio sam o USA političkom uticaju u svetu koji je bio neprikosnoven. Kompletna amerika je bila njihova, kako severna, tako i južna koja je bila njihovo dvorište. Tu su se igrali, postavljali i smenjivali vlade, izazivali krize, revolucije i previranja. Poslednji izdanak te politike je onaj argentinski klovn, ne volim ime da mu pomenem. Sa druge strane atlantika, zapadnu evropu su držali u šaci celu drugu polovinu dvadesetog veka. Mislim da nema potrebe da detaljno nabrajam neke stvari: politička nestabilnost i ekonomsko gušenje Italije, de Gol i Francuska u nato, crvene brigade. Sa treće strane, tu su bili saveznici ili sateliti kao Japan, Australija, Novi Zeland, Južna Koreja. Oni koji im nisu bili saveznici ili sateliti, morali su da slušaju hteli ne hteli.
Danas se taj politički uticaj polako topi i nestaje, a čak i kada bi na unutrašnjem planu bili spremni za žrtvu, što je kao što rekoh pod velikim znakom pitanja, ne bi uspeli iz jednog prostog razloga. Imaju političku elitu kojoj ne bih poverio da čuva tri nacrtane ovce. Od predsednika, preko potpredsednika, do državnog sekretara i ministra rata(ej rata). E sad ova dvojica u sredini i nekako, ali Tramp i Hegset, pa ono nema ni u crtanom filmu.
Što se tiče štamparije dolara, pa sad, ne bih se baš složio. To jeste štamparija, ali iza te štamparije je kao što rekoh stajala gvožđurija od koje ti se ledi krv u žilama. Zato je štamparija i mogla da radi dvesta na sat. Danas se stvari polako menjaju.
Jedino što velike sile danas mogu da urade, a da ih to ništa ne košta u životima sopstvenih građana je upotreba atomskog oružja. Na sreću, niko sebi bar za sada ne sme da dozvoli tu vrstu luksuza.
Kada budemo vešali kapitaliste oni će nam prodati uže koje ćemo koristiti za vešanje.
Josif Visarionovič Džugašvili