Pošto je originalno pitanje odprilike "Da li je realno postati bogat do 30-te ?", pokušaću da odgovorim iz nekog mog ugla.
Mislim da je to realno isto toliko, koliko je realno da postaneš bogat i sa 18 ili sa 60, odnosno, tu godine ne igraju preveliku ulogu.Bitan je trenutak, jer ideja za dobar biznis se javlja u trenutku, a na tebi je da je iskoristiš na najbolji mogući način.E to je što se tiče teorije, ali u praksi mnogo toga zavisi od, ajde da kažemo teritorije na kojoj se organizuje taj biznis.Recimo, nije isto pokrenuti biznis u USA ili u Srbiji, tačnije razlika je ogromna.U USA, recimo, uspešan čovek je uglavnom gospodin i cenjen je naširoko, dok se u Srbiji takvi automatski etiketiraju sa "ko zna šta je taj radio, pa došao do love".Naravno, nerealno bi bilo očekivati drugačije mišljenje, jer istina je da je prethodnih godina najveći broj ljudi koji sada imaju pozamašne račune (dakle pričam o ljudima koji su kapital stekli u zemlji), do para došao baveći se poslovima sa one strane zakona, bez obzira da li se radi o onim prefinjenijim načinima kriminala kao što su razna mućkanja, šverc za vreme sankcija, utaja poreza ili klasičnoj otimačini.Takvu atmosferu dodatno podgrevaju i velike socijalne razlike u stanovništvu, jer u jednoj ovakvoj sredini gde srednji sloj praktično ne postoji, a najveći broj stanovnika je na granici siromaštva, ljudi mnogo više obraćaju pažnju na ljude koji imaju para, ne verujući da su te pare mogli da steknu legalno, te vlada mišljenje tipa "Radim dva posla k'o crnac i jedva naguram 500-600 evra mesečno, pa kako onda on može da ima milione, nisu to čista posla".Dakle, koliko god je realno postati bogat ovde (nebitno sa koliko godina), u principu u Srbiji nije ni bitno da li je relano ili ne, jer to je ipak mač sa dve oštrice.Sa jedne strane imaš dovoljno para za život na "visokoj nozi", ali sa druge strane "upadaš u oči", kako običnom stanovništvu koje te etiketira kao kriminalca, tako i određenim kriminalnim grupama, a bogami i državi koja takve najviše voli, jer su sjajna prilika za mužu, možda i za saradnju (ali time rizikuješ da postaneš žrtva revanšizma sledeće vlade :D).U sredinama gde su manje socijalne razlike, takozvani srednji sloj (koji je po pravilu u takvim sredinama najbrojniji), manje obraća pažnju na "one s parama" jer jednostavno imaju svoj posao, svoje radno vreme, svoju platu koja im omogućava sasvim normalan život, pa i priliku da se prištedi i jednog dana možda započne neki privatni biznis ili neki posao manjeg obima, zavisno od ambicija.Da li je moguće uspeti sa biznisom kod nas, tačnije obogatiti se, a izbeći mač sa dve oštrice ? Pa, jeste.Tipičan primer je ŽR.On jeste izvršio prevaru, ali opet nije uradio ništa protiv zakona.Kako to ? Pa jednostavno, on je za IT stručnjake (koji su u manjini na ovim prostorima) prevarant, ali za običan narod i većinu IT neobrazovanih političara, taj isti čovek je heroj, jer pobogu ipak je on "genije" koji je odlučio da svoje (ne)znanje proda Srbima po relativno niskim cenama, te je omogućio da i običan narod "vredi više" jer "poznaje" kompjutere.Samim tim, on nije mnogo upadao u oči kao neko ko se bogati na račun naroda, već neko ko tom narodu pomaže i time izbegao etiketiranje od strane istog.Mužu od strane države je izbegao tako što je poklonio kurseve određenim državnim institucijama (svi znamo kojim), a i jedan je od retkih "genija" koji su odlučili da znanje "poklone" svojoj zemlji i svom narodu (bljuv).Takav i slični načini su jedini recept za bezbolan uspeh na ovim prostorima, koliko god to "ljigavo" izgledalo, ali tako je.Sve ostalo brzo upada u oči i biva ugušeno od strane konkurencije koja ima "vezice" negde u vr'u, a i samog vr'a.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti