Obožavam teme o snovima. :)
Sleep Paralysis mi se desio par puta - osećaj je zaista odvratan. Najviše mi je ostao u sećanju jedan san koji sam imao pre otprilike godinu dana, noć pre putovanja u Hrvatsku. Tako, u snu, idem ja kolima u Hrvatsku, ćale vozi i tokom celog puta su neke opasne krivine, provalije i slično. Odjednom shvatam da je on zaspao za volanom i u tom trenutku izlećemo iz krivine i padamo u provaliju. Jasno vidim kako mi se trava sa tla sve više i više približava i u trenutku kad je trebalo da udarimo u tlo, ja se "budim".
Pokušavam da se pomerim - ne mogu. Pokušavam da viknem - ne mogu. Da dišem - ne mogu. Osećaj je užasan, totalna paraliza, kao da umirem. Nakon nekog vremena sam se uspešno "vratio u san", a kad sam se konačno probudio sve je bilo normalno... Naravno, samo što sam se gadno tripovao tokom celog puta u Hrvatskoj... :)
Što se OOBE (astralne projekcije) tiče, i tu sam imao jedno iskustvo. Barem ja mislim da jesam. Problem je u tome što sam se te večeri overdozirao Dramaminama (deco, ne pokušavajte to kod kuće - u pitanju je najgora psihoaktivna supstanca sa kojom sam imao kontakta, a može se legalno kupiti u svakoj apoteci...), pa mi nije baš najjasnije to sećanje. Uglavnom, u jednom trenutku sam ležao u svom krevetu, a već u sledećem sam sedeo za kompjuterom i pokušavao da nešto uradim. Kad sam pogledao na krevet, tamo sam ležao!! Mislim da mi se "astralno telo" istog trenutka vratilo u fizičko, pošto sam tako skočio da verujem da se cela kuća protresla kad sam se prizemljio... :)
Uh... ovo mi je jedan od dužih postova... ajde još jedan primer... :)
Da li vam se nekad desilo da u polusnu, kad legnete u krevet, odjednom pomislite da hodate ulicom, igrate neki sport ili nešto slično? Meni se to veoooma često dešava. Problem je u tome što nisam skroz utonuo u san, ali moj um veruje da se to zapravo dešava. Takođe, mozak još uvek ima kontrolu nad pokretima. Da ilustriram kako to izgleda....
Legnem u krevet, utonem u polusan. Odjednom se nalazim na košarkaškom terenu i vidim kako lopta ide prema meni. Pokušavam da je uhvatim, ali zapravo tako zveknem rukama u zid pored kreveta da mi sledeći dan izađu modrice...
Ili ovo... Kontam da idem ulicom, vidim stepenice ispred sebe. Pokušam da se popnem, a zapravo udarim nogom o ivicu kreveta... Užasno...
Da ne govorim o tom šoku kad skontam da ono što sam malopre video zapravo nije bilo stvarno. Kod sna je drugačije - imaš vremena da se razbudiš, dok se u ovom slučaju prelazak iz sna u javu dešava momentalno. Užasan osećaj...
Uf... Kao što rekoh, obožavam teme o snovima... :)
Putuj planeto, super smo se družili
nama je lepo, taman kako smo zaslužili!