Pod rezonantnom frekvencijom kod zvučnika se podrazumeva njegova mehanička rezonantna frekvencija, i ona ne zavisi od električnih karakteristika. Međutim, tačno je da zvučnici veće otpornosti daju kvalitetniji zvuk, ali iz drugog razloga. U pitanju je tzv.damping faktor, odnosno sprega između zvučnika i pojačala. Membrana zvučnika ima neku masu, pa prema tome i neku inerciju pri kretanju. Tako se prilikom tog produženog kretanja membrane (usled inercije) u kalemu indukuje EMS (neki napon, i neka struja). Što je otpornost zvučnika veća, veći je napon, a manja struja, i tu dolazimo do onog glavnog; pojačalo svojom izlaznom otpornošću "koči" to nekontrolisano kretanje membrane, tj. troši tu indukovanu energiju. Energija, koja je više "naponska" će biti lakše savladana i potrošena, te će i takav zvučnik biti više pod kontrolom pojačala, i reprodukcija zvuka kvalitetnija.
Iz ovoga možete izvući nekoliko zaključaka:
-memrana zvučnika treba biti što je moguće lakša, ne zato što teža membrana ne bi radila, već zato da njena inercija bude što manja.
-žice, kojima je povezan zvučnik sa pojačalom, treba da budu što deblje, ne zato što bi tanje žice pregorele, već zato da se zvučnik drži pod kontrolom i što više indukovane energije potroši.
-pojačalo (i zvučnici) bi trebalo da budu što je moguće veće impedance. Međutim, pri većoj impedansi se manje snage može isporučiti, a napajanje pojačala je ograničeno tehnološkim uslovima, tako da se uvek traži kompromis. Tamo gde je napajanje još više ograničeno (naprimer u kolima), ide se i na 2 ohma, što je daleko od kvalitetne reprodukcije.
[Ovu poruku je menjao Proko dana 24.12.2005. u 11:02 GMT+1]