Code:
#include <vector>
#include <iostream>
using namespace std;
int main(int argc, char** argv){
vector <int> foo;
for(int i=0;i<5;i++)
foo.push_back(i);
cout<<"prije izbacivanja: ";
for(int i=0;i<5;i++)
cout<<foo[i];
foo.erase(foo.begin()+2);
cout<<endl<<"nakon izbacivanja: ";
for(int i=0;i<foo.size();i++)
cout<<foo[i];
return 0;
}
a evo i izlaza
Citat:
./vectortest
prije izbacivanja: 01234
nakon izbacivanja: 0134
foo.begin() nam vraca adresu foo[0]clana niza.
foo.begin()+2 nam vraca adresu foo[2] clana niza.
Konkretno u nizu 0 1 2 3 4 foo[2] je broj 2.
Ako ti je potrebno takođe postoji metoda end() koja vraca adresu posljednjeg elementa u nizu.
dodatna objasnjenja:
metoda size() vraca duzinu vektora, metoda push_back() ubacuje elemente u vector.
Deklaracija vector-a vector <tip> ime. Tip vectora se navodi u '< >' zagradama jer je klasa vector rijesena preko templatea i svako castovanje je potrebno navesti u zagradama.
if (argc > 1 && strcmp(argv[1], "-advice") == 0) {
printf("Don't Panic!n");
exit(42);
}