Evo jos nesto, malo je duze ali zanimljivo:
Nije reč o metafori: beogradsko podzemlje je razgranato i dublje nego
što to mnogi misle; ipak, nema tamo ni bauka ni sakrivenog blaga ili
duhova, tek poneki beskućnik, prašnjava gajba s (praznim) pivskim
flašama, pacovi, paučina i, možda, skeleti stari nekoliko vekova koji
u mraku beogradskih laguma i dalje čekaju da budu propisno sahranjeni.
Dovoljno da raspali maštu? Reklo bi se da jeste, uprkos uveravanjima
arheologa da tamo dole nema ničeg naročito mističnog niti posebno
atraktivnog, kako kaže dr Marko Popović sa Instituta za arheologiju.
Beograd je ipak, to je činjenica, potkopan na sve strane. Podzemni
hodnici idu kroz Banovo brdo, zemunske brežuljke Ćukovac i Gardoš,
Senjak, Tašmajdan naravno i čitav stari deo grada i sa dunavske i sa
savske strane, Kalemegdan. Ima ih i u Rakovici, onih najmlađih iz
Drugog svetskog rata i na Voždovcu, Vračaru, Zvezdari. Zanimaju nas,
međutim, oni stariji. Koliko su stari?
Najdužu istoriju imaju tašmajdanske pećine, ispod današnje Crkve
Svetog Marka, odakle se još u rimsko doba, na periferiji ondašnjeg
Singidunuma, vadio kamen od koga će biti pravljeni sarkofazi
iskopavani dva milenijuma kasnije svuda po Beogradu. Sarkofazi, ali i
mnogo šta drugo, pravljeno je od tašmajdanskog kamena, govore za NIN
autori knjige "Beograd ispod Beograda", novinar "Večernjih novosti"
Zoran Lj. Nikolić i dr Vidoje Golubović.
Hodajući Tašmajdanskim parkom, vrlo često i ne sluteći ništa,
Beograđani šetaju po starom beogradskom groblju ali i nad spletom od
barem sedam pećina koje su i same u prošlosti bile grobnice. Neke od
ovih pećina su prirodne, druge su iskopali i proširili Rimljani i
Turci koji su odatle vadili šalitru, kaže arheolog dr Marko Popović.
Beograđani su se u njima skrivali od austrijskog bombardovanja u Prvom
svetskom ratu, ali posebno zanimljive one postaju u Drugom, kada ih
Nemci preuređuju u komandu jugoistoka, uvode struju u podzemlje i
grade podzemne komunikacije, "ali taj sistem nije završen", objašnjava
dr Popović. Niti je do kraja ispitan, dodaće Zoran Nikolić. Kuda su
vodili nemački podzemni prolazi? Pretpostavka je, ka svim važnijim
tačkama u gradu, štabu Gestapoa na današnjem Trgu Nikole Pašića, ka
Pravnom fakultetu, Manježu a odatle možda i do železničke stanice...
Nemačka skloništa i prolazi prešli su po oslobođenju u ruke vojske i
tako postali zabranjeni grad za znatiželjne istraživače, koji se sada
pitaju i da li su baš sve tašmajdanske prolaze prokopali Nemci. Ili su
oni "delo nekih davnih rudara", koji su "nameravali da ovaj deo grada
sačuva tajanstvenu, za mnoge skrivenu namenu"?
Austrijski ili rimski vodovod
Prvi hodnici i podzemni prolazi ispod beogradskih ulica pojavljuju se
tek u tursko doba, stav je zvanične arheologije. Dr Popović govori da
su u starom delu grada nađeni ostaci turskih vodovodnih kanala,
visokih 80-90 santimetara, širokih oko 60. Više i solidnije vodovodne
tunele, osmišljene da obezbede cevi od izvora u Malom Mokrom Lugu do
Kalemegdanske tvrđave, sagradili su Austrijanci u 18. veku u okviru
velike barokne rekonstrukcije Beograda. "Deo toga doživljava se kao
misterija," kaže arheolog Popović, aludirajući na tvrdnje koje prenose
Nikolić i Golubović, da su još stari Rimljani sagradili ove vodovodne
kanale. Kažu, Srbi i ostali kasniji stanovnici Beograda umeli su da se
koriste ovim antičkim nasleđem pa su Turci mnoge od njih, kada su
1521. godine konačno zauzeli grad, deportovali u Carigrad ne bi li
osposobili tamošnji Konstantinov vodovod.
Marko Popović, pak, kaže da su ostaci rimskog vodovoda nađeni na samo
dva mesta, u Studentskom parku i nedaleko odatle, u Rimskoj dvorani
današnje Gradske biblioteke, a i to su samo vodovodne cevi ali ne i
hodnici.
Tek, ovi podzemni prolazi, bili oni austrijski ili rimski svejedno,
imali su u jednom trenutku i interesantniju namenu - bilo je to 1801.
godine, kada su se zloglasne dahije kroz njih ušunjale unutar gradskih
bedema i otele Beograd od Hadži Mustafa-paše.
Osvajanja i osvajački pokušaji ostavili su Beogradu još tunela i
pećina. Istoričari beleže da su Turci 1440. godine, kada je sultan
Murat II opsedao Beograd, negde u okolini današnje Pariske ulice
iskopali lagum ne bi li se provukli ispod bedema i braniocima došli
iza leđa; bili su otkriveni, posada grada je sa suprotne strane takođe
prokopala prolaz, minirala turski, i nesuđeni osvajači ostali su da
leže ispod Beograda do danas. Sličan pokušaj uspeo je, međutim, 1521.
godine, kada su u Donji grad ušli sa dunavske strane i Beograd konačno
prešao u turske ruke.
U neposrednoj blizini onih laguma iz 15. veka, inače, nalazi se deo
beogradskog podzemlja koji je tokom devedesetih godina prošlog veka
dobio celishodniju namenu, nakon što su iz njih iseljene romske
porodice. To su mesta gde su danas klubovi "Lagum" i "Andergraund",
koja su Turci, a zatim i Austrijanci (uz današnju "Barutanu", koja je
tako i dobila ime) koristili kao skladišta baruta. Iz "Andergraunda",
priča Zoran Nikolić, vode urušeni tuneli za koje se pretpostavlja da
vode ka spomeniku Pobednik i na drugu stranu, ka francuskoj ambasadi.
Dr Marko Popović govori i da postoji još jedan podzemni hodnik ispod
Kalemegdanske tvrđave, koji je ostao neistražen. "Potiče iz 15. veka a
otkriven je 1965. godine. Ne zna se pouzdano kuda vodi, ali jasno je
da nije reč o vodovodnom tunelu, već da je to bila komunikacija. O
tome svedoči i visina ovog tunela od 160 santimetara", kaže Popović.
Od Gardoša do Kalemegdana
Ovaj i ovakvi neistraženi tuneli podstakli su, naravno, širenje priča
a jedna od najzanimljivijih jeste ona da su beogradski lagumi bili
povezani čak sa onima u Zemunu. Jedan od takvih laguma "povezivao" je
(u priči) Rimski bunar na Kalemegdanu sa zemunskim brdom Gardoš na
suprotnoj strani ušća Save u Dunav. Ali, kaže dr Popović, Rimski bunar
"niti je rimski, niti je uopšte bunar", iako je nastao tokom
austrijskih nastojanja u 18. veku da reše problem vodosnabdevanja.
Njegovo dno je 14 metara ispod nivoa Save. Međutim, on je dugo bio suv
pošto se završava u čvrstoj steni. Voda kojom je ispunjen, sliva se u
njega odozgo.
Daleko je misteriozniji i nejasniji - priznaje i dr Popović - drugi
bunar pronađen u centru današnjeg Beograda, kod Vukovog spomenika
prilikom kopanja metro-stanice. Zna se da su i njega sagradili
Austrijanci u 18. veku, potvrdili su to i predmeti pronađeni na dnu,
ali je "neobično što je tolika konstrukcija napravljena tako daleko na
periferiji tadašnjeg Beograda". "Nije jasno ni čemu je taj bunar
služio, jer nisu pronađene vodovodne cevi. Moguće da nije dovršen",
navodi naš sagovornik, i dodaje da od bunara vodi jedan zasvođeni
hodnik; kuda on vodi, takođe je nepoznato, jer ni on nije istražen. Uz
to, kaže Popović, ni u "obimnoj građi u Vojnom arhivu u Beču o ovoj
konstrukciji nema ni reči" premda, istini za volju, ni ova arhivska
građa nije do kraja proučena. Daleko manje romantično i mistično
poreklo imaju mračni lagumi u ****đorđevoj ulici - ukupno 13 - i oni
njima slični u Zemunu. Slični, jer su izgrađeni iz istih, "čisto
utilitarnih razloga", da budu magacini i skladišta. Kopanje su,
ponovo, započeli Austrijanci u 18. veku a nastavljeno je ono i u
devetnaestom. Na zidu najvećeg među ovim lagumima urezan je monogram
"M. O. 1809", za koga Nikolić i Golubović tvrde da se odnosio na
Milana Obrenovića, Miloševog brata. Uzgred, spominje se u knjizi
"Beograd ispod Beograda", iako nema mnogo veze sa ovom pričom,
nagoveštaj da je Milana Obrenovića baš te 1809. godine u Bukureštu
ubio K-đorđe. U svakom slučaju, i Milanov i ostali lagumi zadržali su
do danas prvobitnu namenu, a u najvećem od njih, koji je potpuno
zapušten, ostalo je još s početka prošlog veka da leži 17 ogromnih
buradi za vino od po nekoliko hektolitara.U ostalima su danas, gajbe
piva i kojekakav krš koji sakriva i uspomenu na ideju da se, počev baš
od ovih laguma, još 1883. godine ispod Beograda prokopa metro...
(ako vas ne davim ovim tekstovima ima jos par pa mogu da postujem ukoliko nekog zanima i ne mrzi da cita)
Tada sam pogledao kroz prozor... Imao sam sta da vidim... Napolju je bila fabrika MACIJE TRAVE! Morao sam nesto da ucinim!