Citat:
101010: Citam i moram priznati da kada se pomene tema "Srbija-kao drzava itd." izlije se teska gorcina, ozlojadjenost, bes, razocaranje, mrznja...
Uuu, to je sve davno proslo vreme Ja sam sad u poslednjoj fazi, prihvatanja realnosti. Nisam vise ni besan, ni razocaran, niti mrzim ikoga vise, oprostio sam sve nepravde i nove me vise ne pogadjaju toliko, u neku ruku sam otupeo na ovaj glib u kome sam. Postao sam svestan da su pozitivni pomaci u ovoj zemlji retkost koja je neophodna sa vremena na vreme da se ljudi kolektivno ne bi samoubili, ali da izmedju tih retkih trenutaka idu dugi mracni periodi u kojima nas drzi nada da ce doci sledeci svetli trenutak i tokom kojih sve vreme saplicemo i bodemo jedni druge u ledja da bas mi budemo ti koji ce uzivati kad prodje mrak, jer nas je mnogo a svetlo kratko traje. Tako je bilo od pamtiveka samo mi nismo bili tu da to vidimo, i tako ce biti i u buducnosti. I to je nasa 'normala', sto je tuzno.
Al ko sto rekoh, znam da se napolju desavaju neke cudne stvari i da se u srpskim kulturnim drustvima u dijaspori (a.k.a. ispostavama grand-a) gaji ta neka idealizacija Srbije kao majke i podstice neki benigni osecaj krivice sto su oni tamo cime su izdali svoju zemlju majcicu. Narocito mi nekako smeta kad to cujem od te druge generacije koja se tamo rodila i nikad na svojoj kozi nije morala da oseti ono zbog cega su njihovi roditelji otisli odavde.
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan, sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv… - Z.Đinđić
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan, sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv… - Z.Đinđić