Stari Grci su verovali da božanstva svake godine moraju umreti da bi se ponovo s proleća rodila. U to za ljude riskantno vreme, kada i duše mrtvih izlaze na svetlost dana, veselje i smeh su bili jedina zaštita. Razuzdane povorke su ispunjavale ulice i trgove, a pozorišne scene komični likovi budala, proždrljivaca, tvrdica, hvalisavaca, lažnih učenjaka, umnih i fizičkih rugoba... Verovatno se zbog toga za onoga koji se jako smeje u francuskom kaže smeje se kao grbavac (rire comme un bossu), smatra prof. dr Dragana Mršević-Radović. A kako su se lakrdijaši često posipali brašnom, da bi beli kao mrtvaci simbolično ušli u nov život, u srpskom jeziku se kaže smeje se kao lud na brašno. Ljubenko Radenković ukazuje na to da je izraz mogao nastati i na osnovu makedonskog obreda za lečenje teško obolelih, među kojima su bili i duševni bolesnici. Njima bi čitali molitve nad brašnom od kojih su zatim pravljeni hlepčići.
Jajara (reč u osnovi izvedena od - kradljivac jaja), po definiciji, jeste lopovčić, prevarant, secikesa, sitna duša koja uvek i na svakom mestu gleda samo kako da što više strpa u svoj džep. Jajara, to je prokletnik kome je sve malo i koji bi i rođenu majku prodao ako bi od toga imao nekakve koristi. Jajara, to je bestidnik kome ništa nije sveto i koji je spreman bukvalno na sve da bi sačuvao svoje dupe. Eto, tako nekako bi mogla da zvuči definicija jajare...