Pa onda pijanstvo.. pa umor.. a ja bih se usudio da dodam i jad, čemer, muka, beda, beznađe, očaj...
Nema mnogo veze sa pogibijom pevača, ali ima sa pogibijama na pružnim prelazima, i sa tim gde živimo.
Pre neku godinu dva radnika su poginula na pružnom prelazu u ranim jutarnjim satima dok su išli na posao.
Tu se povede priča o pružnom prelazu na kome već x-ti put ginu ljudi, i 50 metara dalje je put i ljudi voze, i 150 metara dalje isto, ali ne ginu na redovnoj bazi, znači nije do puta, niti do ljudi, nego do pružnog prelaza koji je nepregledan i loše regulisan.
Dve tri nedelje kasnije ispostavi se da je ovaj jedan radnik koji je vozio, živeo sa ženom i troje male dece u kući u kojoj 2 godine nije bilo struje jer nisu bili u stanju da plate račun, žena ostala sama, a nezaposlena, pa moli za pomoć..
S tim što je ona ušla u fokus medija jer je rodom Tahićanka pa kao nije odavde, još se dodatno loše snalazi...
Ali dok je prošlo još mesec dana, i za onog drugog radnika se ispostavi da je sa ženom i malom decom živeo u neverovatnom siromaštvu, oni nisu bili došli baš do slave da ne mogu da plate struju, ali da jedu paštetu i leba mesec dana, da nemaju ni za najosnovnije potrebe, žena ostala sama, nezaposlena, moli za pomoć...
Pa da ja idem svaki dan na posao, da dirinčim od jutra do mraka, najteže i najcrnje poslove koje nazovi birokratija sa pola mozga ne bi dodirnula ni preko rukavica, a da od tog posla nemam nadoknadu ni toliku za osnovne potrebe da izdržavam porodicu, a da me uveče sačeka zabavni program na televiziji kako bahato govedo sipa u helikopter benzina u većoj vrednosti nego što zaradim za godinu dana, da bi ubio primerke zaštićene i ugrožene vrste, a prošao nekažnjeno, a da ne mogu ništa da promenim... ja bih zaustavio na pružnom prelazu da me udari voz, i da se tako spasem.
Neki pankeri bi verovatno poneli i bombu, pa i da voz ode dođavola...
Nemoj da pricas?