Pa, ako budu povećali nagradu za zlatnu medalju na 100k evra, to je oko 12 miliona dinara, što je suma koja je dovoljna da neko 20 godina prima penziju od 50k dinara.
Ta nacionalna penzija bi imala smisla kad bi se ostvarivala tek sa 65 godina života, ali da se do tada onima koji osvoje medalje na bilo kom evropskom ili svetskom sportskom takmičenju omogući da rade za platu neki trenerski posao, odnosno da treniraju buduće takmičare. Ovako, daš mu novčanu nagradu, plus penziju, i on ne mora ni da živi u Srbiji niti bilo šta dalje da doprinosi, može da kupi vikendicu negde u okruženju ili čak u Grčkoj i da se lepo odmara do kraja života.
Sećam se kad su Dragutinu Topiću još kao junioru uručeni ključevi od stana i auta (da li je bio juniorski prvak evrop u skoku uvis ili tako nešto), posle kao senior nije napravio nikakav značajniji rezultat. Takođe, u nekim sportovima šaljemo veterane čisto da bismo imali neki rekord, kao što je npr. Jasna Šekarić išla na dve Olimpijade (mislim da je London i Rio ili Peking i London, ne sećam se), a da nije ostvarila olimpijsku normu - umesto nje, to je uradila mlađa sportiskinja, ali je njoj odlukom saveza uskraćen odlazak na Olimpijadu da bi Jasna mogla da ostvari neki rekord po broju učešća... i taj detalj govori nešto o tome kakva smo država!
I dok neke druge zemlje akcenat stavljaju na gimnastiku, atletiku i vodene sportove, gde jedan takmičar može da osvoji nekoliko medalja, mi guramo fudbal, košarku i druge ekipne sportove, koji koštaju mnogo više (zbog većeg broja takmičara), plus mi nije jasno za onu nagradu, da li je dobija ceo tim pa je deli ili bi npr. svaki fudbaler dobio po 100k evra ako bismo osvojili zlato na Olimpijadi? Koliko znam, u onoj famoznoj tabeli, bilo da se zemlje rangiraju po broju zlatnih ili po ukupnom broju medalja, medalja u bilo kom kolektivnom sportu se računa kao JEDNA, tako da ne vidim zašto bi npr. neki odbojkaši ili košarkaši dobili po 100k evra svako od njih, a neki atletičar/gimnastičar/plivač istu sumu, jer kod timskog sporta možeš da budeš i rezerva na klupi i da većinu takmičenja presediš.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.