Da bi razumeo procese o kojima je reč u temi, trebalo bi da si ekonomista i to dobar ekonomista koji se teorijski bavi ovim pitanjima na naučnom nivou. Sa druge strane, moraš biti totalni duduk da ne uvidiš da nešto debelo ne štima i da je nešto trulo u državi Danskoj. Preciznije, čak i mi obični smrtnici možemo da prepoznamo neke obrise dešavanja na svetskom nivou.
Krenuo bih od toga da vrednost i cena nisu isto. U primeru sa kućom, postavlja se pitanje da li će prodavac prodati istu za navedenu cenu, za koju se svi slažu da je realna. Možemo da odemo korak dalje, da pretpostavimo da će prodavac zaista dobiti novac o kom je reč. O čemu se radi? Pre neke dve godine čitam vesti i komentare i jedan komentar kaže, kako je "ljudima skočila cena nekretnina", podrazumevajući kako je to nešto dobro. Da zanemarimo pitanje onih koji kupuju, jer njima to očigledno ne odgovara, postavlja se jedno retoričko pitanje.
Ako sam vlasnik jedne jedine nekretnine u kojoj živim, šta meni tačno predstavlja podatak da ona "vredi" na tržištu jedan evro ili milion evra? Baš ništa, osim ako nisam rešio da idem u beskućnike.
Kriza na svetskom nivou kojoj smo svedoci upravo je i nastala zbog toga što je narušena neravnoteža između rada i kapitala, između bogatih i siromašnih, razvijenih i nerazvijenih itd. Da, baš sam mislio na neravnotežu. Radnik u Bangladešu radi za sto evra mesečno i proizvodi garderobu koja se prodaje u EU na primer, radniku koji radi za više nego deset puta veću platu. Ta neravnoteža je održavana dugo dugo, ali je sada poprimila takve oblike i razmere, da prosto rečeno stvar mora da pukne. Suštinski problem ovde je kapitalizam koji ne može da opstane ako se ne širi geografski na nove prostore, usisavajući u sebe prirodne, materijalne i ljudske resurse od kojih pravi profit. Profit je svetinja, a finansijski kapitalizam zlo koje će uništiti planetu.
Zato smo svedoci pojavama o kojima malo ko priča, jer se jelte ne sme govoriti "protivu radničkog samoupravljanja". Kako objasniti činjenicu da se u jednoj USA, ekonomski najmoćnijoj državi na planeti godišnje bace milioni tona hrane, a da u istoj ima veliki procenat gladnih? Kako objasniti činjenicu da su upravo tamo sedišta nekih od najmoćnijih kompanija na svetu, a da se na ulicama pojedinih megapolisa mogu videti beskućnici koji žive u šatorima? Ne, to nisu beskućnici koje možete videte apsolutno svuda na ovoj planeti. To su stotine i hiljade ljudi koji spavaju, jedu i vrše defekaciju na ulici u samom središtu nekog megapolisa. Usuđujem se da kažem kako oni već žive neku vrstu distopije samo što im to još niko nije javio, nije još objavljeno na dnevniku.
Ta distopija u velikim sistemimam se polako preliva na ceo svet, zato njene elemente možemo videti i u Srbiji na primer. Međutim, tu postoji mali problem. Postoje veliki igrači koji ne žele da pristanu na to, što sledstveno vodi u sukob, neki bi rekli (treći) svetski rat. Mi smo očigledno već u tome, samo je pitanje kada i kako će se taj proces završiti(zaustaviti), odnosno da li će se ići na razmenu ICBM-ova?
Zato pucaju lanci snabdevanja, zato rastu cene energenata i hrane, odnosno ostalih "opipljivih" dobara.
Pera je seljak, živi na Goliji, čuva ovce, pravi sir i od toga živi. Možda ima mobilni i internet, možda čak i toplap, neki auto i slično. Zbog prirode posla, čak i da ima novca malo je verovatno da će ići na letovanje ili nešto slično. Iz perspektive nekog ko je duboko u sistemu, ovo je mučan i težak život.
Žika je visoko pozicionirani menadžer u multinacionalnoj korporaciji koja žari i pali na svetskom nivou. Ne, u stvari čak ne mora biti ni visoko pozicioniran. On vozi fensi šmensi auto koji "vredi" pet puta više nego sve Perine livade na kojima čuva ovce. Ima u vlasništvu fensi šmensi stan koji "vredi" bar deset puta više od svih nekretnina koje poseduje Pera. Da ne bude zabune, ne kažem i ne mislim da je lako raditi posao koji radi Žika, da to može svako, samo pokušavam da ilustrujem stvar.
Šta će se desiti jednog jutra kada se Žika probudi i shvati da provlačenje kartice na terminalu ne proizvodi nikakav efekat? Čak i da kartica radi, ako su rafovi prazni, a na pumpi ne može ništa da se natoči, šta će onda? Da skuva za ručak novi usb fleš od 512 gigabajta ili samu karticu? Da, plastične kartice su baš ukusne.
Da, ključ je u onome "ako". Ako verujete da je takav scenario nemoguć, super, nadam se da ste u pravu. Posmatrajući ono što se trenutno događa u svetu, ne mogu reći da je taj scenario izvestan, ali da je prilično verovatan, rekao bih da jeste.