Evo ukratko po maglovitom sećanju iz nekih davnih "Tehničkih novina", neke prve aproksimacije klasičnog procesa koričenja u tvrdom povezu. Dovoljno da počneš sa vežbanjem, pa ćeš verovatno doći do nekih iskustvenih saznanja:
Koliko se sećam, imaš osnovne delove: sveščice, korice, dva ona dupla čvršća lista koji se lepe jednom stranom na unutrašnjost korica , onda "forzec" (kartonski/čvršći papirni valjak na zadnoj strani, između korica i povezanih sveščica) i one dve krpice gore i dole, koje se presaviju i zalepe između forzeca i sveščica... i eventualno ona vrpca za označavanje dokle si stigao sa čitanjem.
Same korice su područje svakojakog iživljavanja i ukrašavanja, a ovo ostalo je uglavnom isto kod svih knjiga. Vanjski, čvršći papir (onaj na kome se obično upisuje posveta na knjigama koje poklanjamo, ili udara ex libris) će se se zalepiti celom površinom jedne svoje polovine za unutrašnji deo korica, ALI TEK NA KRAJU. Sveščice se izbuše sve na istoj visini, šilom, a onda se tupom iglom (za goblene) i belim koncem (sintetičkim, obućarskim, ili prirodnim ali navoštenim) prošiju, pa se ostatkom konca ulančaju (zato rupe moraju da budu na istoj visini). Na spojevima se sveščice slepe lepkom (samo pri uhvaćenom delu!), a isto tako prva i poslednja za slobodne polovine onoih papira koji će biti zalepljen za korice. E sad, pripremiš one krpice i zalepiš ih za tako povezan tom, na uhvaćenu stranu. Onda ih presaviješ prema spolja i zatim zalepiš forzec za sve to (uhvaćene strane toma, "krpice"). Preostaje "samo" da se sve to zalepi za korice. Mislim da najpre treba zalepiti forzec za središnji deo korica, pa onda, kad je knjiga maksimalno raskriljena, zalepiti one početne i krajnje čvršće strane toma za unutrašnja krila korica. Na taj način se neće pokidati ni kada se knjiga maksimalno otvori. Čini mi se da forzec treba da je malo kraći, da se ne bi video na krajevima. Najistureniji prema vrhu i dnu treba da budu pregibi krpica.
Problem lepka... mislim da može bilo koji lepak koji lepi papir, samo ako je dovoljno elastičan (jer, knjiga "radi") i ne degradira sa vremenom. Ipak, ne bi valjalo da bude sa oštrim mirisom.
Uhh, ovo je puno posla i samo za napisati...
Nisam ništa napisao o izradi korica, a to verovatno i jeste najveći "kunst" i ujedno mesto gde se kreativnost najviše da iskazati. Čini mi se da je tu najveći problem pronaći dovoljno tanku kožu za koričenje ili odgovarajuću tkaninu