Citat:
z@re:samo sta ne zelim da ja "dajem" kao prijatelj...
znaci, kao sto rekoh, mora biti NEOGRANICENO davanje bez uzimanja. Cim je tu "ne zelim", onda nema nista od ljubavi. Evo jos jedne price iz mog zivota... tacnije, to su tri price ali sve tri imaju za temu moju svojevrsnu evoluciju shvatanja musko-zenskog prijateljstva.
Prvi deo price je o mojoj prijateljici Vesni. Sa njom sam zajedno isao u skolu i nismo se tada nesto specijalno druzili mada se nikada nismo ni svadjali. Medjutim, posle skole, cudnim putevima sudbine, oboje smo se odselili u isti kraj i nasli posao blizu jedno drugog. Tako smo nekako imali utisak da je jedino sto nam je od starog drustva ostalo, ostali smo jedno drugom. Svako od nas dvoje je imalo svoj ljubavni zivot ali smo imali dogovor da je nase prijateljstvo vaznije od svega toga. Vesna je bila u vezi sa istim deckom 4 godine, ali je iz godine u godinu njeno druzenje sa mnom njemu sve vise smetalo. Jednom je Vesna dobila ultimatum da izabere sa kim ce da se vidja, sa mnom ili sa njim i ona je bez ikakve zelje da razmisli rekla da ce nastaviti da se vidja sa mnom i raskinula je sa njim, mada ga je mnogo volela i dve godine potom patila i pricala o njemu. Meni je bilo mnogo zao sto je ona toliko patila, narocito sto sam sebe smatrao krivcem pa sam cvrsto resio da se sledeci put u takvoj situaciji povucem cim vidim da izazivam bilo kakvu uznemirenost.
Druga moja prijateljica zvala se Milica. Nju sam isto znao iz ranih razreda osnovne skole pa je nisam vidjao dugo kad sam se odselio, da bi pocetkom bombardovanja promenili tempo zivota (kao i vecina ljudi) i sreli se sasvim slucajno. Secam se da je ona prisla meni totalno zbunjena i posle par reci rekla mi da je bila zapocela neki kompjuterski kurs pa je bombardovanje prekinulo i htela bi ona da iskoristi vreme da to sama uvezba pa ako negde zapne bilo bi joj drago ako mogu da joj objasnim. I, sad, zamislite vi, njen otaz vozi veliki kamion, a ona jedva nesto preko metar ipo visine i naravno bez vozacke dozvole, oko 9-10 uvece sedne u taj kamion i prodje 3 vojne saobracajne kontrole da bi dosla do mene i pitala me kako se menja font u Word-u. Meni nesto u tom trenutku nije bas bilo do, kako bi z@re rekao "ljubavne veze", vise mi je znacilo to sto ona deluje totalno umirujuce na mene. Nije da sam ja nesto drhtao i plasio se bombi, vise sam se mirno prepustio sudbini, dok je ona bila puna optimizma potpno zanemarujuci tutnjavu bombi dok mirno vezba Word i prica kako ce to uskoro biti nesto sto se mora znati. Njoj je izgleda ipak bila potrebnija ta "ljubavna veza" pa je bila sama dva meseca i u sred bombardovanja nasla tamo nekog da bi sa mnom nastavila da se vidja totalno prijateljski. E, sada ja poucen iskustvom iz prethodne price nisam nikako hteo da budem faktor razdvajanja, vec bih smislio neki razlog da se sam povucem cim osetim da izazivam nekakve trzavice. Tako je to trajalo 5 godina, ja sam se u trenucima krize njihove veze povlacio a u trebnucima smirivanja vracao i pruzao im podrsku i nase prijateljstvo je iz godine u godinu bivalo sve jace. Veoma zanimljiv trenutak je kad smo dosli do potpune iskrenosti gde ona meni kaze "nisi valjda poverovao da je mene stvarno toliko interesovao word" :-) Pricala mi je stalno o licnim problemima kroz koje njih dvoje prolaze, nije to bilo ni malo naivno, vise puta je dosao do granice fizickog nasilja nad njom ali je srecom proslo bez toga. Bilo kako bilo, to dvoje su se pre dve godine vencali i od tada pa na ovamo imala je ona raznih problema... naprimer, on stalno flertuje sa poznatim devojkama na ulici a ona kad nekom muskarcu kaze "cao" to je dovoljan razlog za ozbiljnu svadju. Bilo mi je mnogo zao sto je ona morala da prolazi kroz sve to, pomislio sam da bi bolje bilo da sam ja stupio u brak sa njom nego sto sam je ohrabrivao da ostane u vezi sa njim pa sada zbog mene mora da trpi takvo neadekvatno ponasanje. Resio sam, kad sledeci put sretnem tako dobru zensku osobu, nema nista od prijateljstva, ulazim u ljubavnu vezu sa njom, a potom i u brak.
I upravo se tako i dogodilo, sreo sam jednu, tada bih rekao, divnu zensku osobu. Tacnije, nisam je sreo, nego je ona izgleda primetila mene. Nismo se ranije znali, vec je prvo kupila kompjuter a onda ga svakoga dana potpuno ispravnog donosila na servis. Posle nekoliko desetina upornih dolazaka ubedila me je da joj ustedim posao oko donosenja vec da svratim da pogledam kako radi, posto inace kad idem kuci prolazim ispred njene kapije. Tako ja dosao jednom, pa drugi put, pa pet puta, ne znam ni sam kad smo poceli da se zabavljamo, kad smo poceli da zivimo zajedno, znam samo kad smo dobili dete i znam da se kompjuter vec godinu ipo dana uopste ne kvari. Medjutim, tada se ispostavilo da ona nije bas toliko divna osoba koliko je bila pre, ljudi pre nego sto udju u brak pokazuju samo svoje naj lepse osobine, a kad udju u brak onda na scenu stupaju hiljade losih osobina koje isplivaju na povrsinu. Tako meni sada nije lako, sta god uradim ne valja, oko svakakvih gluposti stalno neka larma, vika, galama. Zivot mi je postao mnogo komplikovaniji nego sto sam ocekivao, ne znam vise gde mi je glava, kad bih se vreme vratilo i ja sreo jednu divnu zensku osobu, insistirao bih da ostanemo samo prijatelji.
I, sta je sad zajednicka pouka ove tri price? Pa nista, nema pouke. Radi prema sopstvenim instinktima i ne brini, jer kako god da uradis, svejedno ce ti biti zao.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.