Citat:
online: Komentari u ini fajlu su vrlo bitni. Jednostavno stavis tarabicu i pises vreme promene podesavanja, ko je napravio izmenu, zasto je nesto setovano, kakva je bila prethodna vrednost. A obicno stoji i opsezna dokumentacija/hintovi. U regeditu nema mesta za komentar.
Obično kad diram u registry to je onda kad instaliram windowse (jednom u 2 god) i kad tweakam razne postavke, a i to radi za tu svrhu napisana VBS skripta a ne ja ručno. Većina složenijih programa koji kao konfiguracijski backend koriste registry imaju mogućnost "pamćenja postavki". Ako netko toliko prčka po registryu da si treba ostavljati komentare što je i zašto promjenio, vjerojatno mu on uopće nije ni potreban.
Još jednom napominjem - uvijek možeš registryem manipularati koristeći WSH ili PSH, tamo možeš i pamtiti stare vrijednosti i komentirat kod koliko god ti srce ište. regedit.exe je najgori mogući odabir za manipulaciju registryem koji se koristi tek u krajnjoj nuždi.
Citat:
Manipulacija - u tekst editoru recimo neki drugi ini i tekuci ini podelis ekran na dva dela i uporedjujes, prilagodjavas, za razliku od rada u regedit-u pomocu import/eksport branch.
Ako nisi znao, importane/exportane registy postavke su također plain-text koje možeš diff-ati koliko ti srcu drago. Možeš neku registy granu serijalizirati u XML (export-clixml ili export-xml cmdlet IIRC) a nakon toga je samo nebo granica..
Citat:
Podesavanja smestena u user.dat i system.dat su u binarnom obliku i zato je njihovo pretrazivanje brze (pretpostavljam da su indeksirani).
Nisu indeksirani u smislu klasičnih DB indeksa (B-stabla), ali registry upiti zaista jesu nelinearni, i traju jednako brzo bez obzira na njegovu veličinu (jedan od većih mitova jest da što je registry "veći", da je i "sporiji" - ustvari jest ali zbog fragmentaije ne i zbog "mrtvih ključeva", ali tko natjera da mu registry naraste dovoljno velik da zahtjeva defrag vjerojatno zna i
kako to napraviti ;). Kernel-mode komponenta koja implementira registy (Configuration Manager) utilizira vrlo sofisticirane caching sheme koje mnogo ubrzavaju pristup registryu. Između ostaloga zato jer su i preko njega rutirani Performance Counters te razne postavke OS-a (gomila API-ja na kraju završi registry upitima, Rusinovič je mnogo negodovao o tome na svom blogu eeeh ;).
Registry je u svakom pogledu fundamentalno superiornija OS design apstrakcija za globalni configuration store od gomile razbacanih tekstualnih datoteka, svake sa svjim formatom postavki i vlastitim načinom manipulacije, a tvoja nesposobnost da ga odgovarajuće iskoristiš ne može biti argument. Priznajem, jednostavnije je i više sexy editirati sve u jednom txt fileu, ali to donosi svoju cijenu i treba biti svjestan pogodnosti jednog i drugog pristupa umjesto a priori odbacivati registry kao nešto "promašeno" bez da se razumije dizajn filozofija koja iza njega leži.