Nisam neki pecaros, uglavnom ubijam vreme i lecim zivce ;-)
Tek pre 4 dana saznam za vestacko jezero u neposrednoj blizini Paracina, a koje se nalazi u naselju '7. juli'.
Prvog dana krenem tamo, ali promasim skretanje i odem 200-ak metara napred i naidjem na vrh brezuljka na kome se nalazi vojno skladiste. Lanci ogromni, zardjali, pise 'Zabranjeno snimanje, osmatranje...', nigde zive duse.
Pogledam one hangare i pomislim 'Kome uopste treba ova gvozdjurija, ko zna ima li nesto ovde, i kome se isplati da ovo cuva'. Vratim se tih 200m nazad i pogodim skretanje, a jezero odmah iza sumarka.
Od tada svako popodne odem tamo na pecanje.
Sinoc ostanem do mrklog mraka - do pola sedam. Jedva sklopim stapove u onoj tmini. Vratim se kuci, malo internet, pa spavanje.
Negde oko 03:50 probudi me zena i kaze da li sam cuo da je nesto puklo. Ja kazem da nije cista i da pazi ubuduce sta sanja. ;-) U tom trenutku covece - svanulo !!! Onako, svetlo zuta svetlost, obasjala celu sobu, pada bas onako pod uglom kao kad svanjava. I traje jedno 2-3 sekunde, pa nestade. Jos sam bio zbunjen, kad se cula detonacija. Otvorise se prozori na sobi, otvorise se vrata na terasi, a iz kuhinje lomnjava stakla (sto je najgore nisam znao da li je srca i po sobi). Dete se probudi, kuka, napolju alarmi, u hodniku vriska i tutnjanje. Izadjem na terasu, opet bljesak. Vatrena, svetleca pecurka (ne ona sugava od dima) od cca 100m visine. Brojim sekunde - u desetoj detonacija. A vrh tog brda se sa moje terase vidi kao na dlanu. Zatim jos jedna eksplozija, staklici, alarmi, haos. Ispred zgrade izasli ljudi da vide sta se desava, i tek kad je neko viknuo "Ljudi ajde u podrum, vidite da tu padaju staklici sa zgrade" cuo sam jednu komsinicu "Komsija, a jel mislite da je to najbezbednije mesto ?" :-0 POsle sam legao da spavam. Doduse pored otvorene terase pa sam se malo smrzo. A u 6 ustao za posao (taman me je probudila jos jedna detonacija tada).
Nekako mi je bombardovanje bilo zanimljivo, ono tra-la-la, ali ovo je bilo neuporedivo gore.
U Jagodini (>20 km) puklo staklo na Robnoj kuci. Probudila se familija po Jagodini i zovu da vide jel smo pretekli :-0 U Cupriji u meteoroloskoj stanici kazu da takvu varijaciju vazdusnog pritiska nisu imali na senzorima ni u bombardovanju same Cuprije (tada je bilo 3 milibara, sada je bilo osam !)
Tako, odoh sad da cistim srcu ('Caaase lomim, ruke mi krvaveee', ili 'U kafani srca do kolenaaaaaa'...)
PS
Posto sinoc nije radila riba, da l' se sad predomislila ? ;-)
Da nije blokiran put sad bih proverio.
--
ES is the bes' ! ;)